Libar

COVID u MIOC-u

Covid-19, koronavirus, coronavirinae, corona ili „kad je više gotovo“? Sve je krenulo u ožujku 2020. Prva karantena, prve zabrane, prvo zatvaranje kafića i klubova, te početak nastave na daljinu. U početku je sve bilo čudno i neobjašnjivo. U jednom trenutku živimo normalno, a već preko noći bivamo zatvoreni u svojim domovima. Teško je bilo naviknuti se, zapravo, mogu reći da se mnogi nisu još uvijek niti naviknuli. Prošle školske godine nastava na daljinu, online nastava, zvučala je super, prilika za podizanje prosjeka, ustajanje kada nam odgovara, ispiti koji su većinom bili napisani svime osim s našim znanjem. Izgurali smo to uz pomoć naših profesora koji su uvijek bili tu, kada je trebalo uskočiti, pomoći ili ponovo objasniti gradivo koje smo najvjerojatnije prespavali. Naravno da se stječe više znanja kada sjedimo primorani slušati, ali zaista smatram da s ovakvim sustavom nisu zakinuli nikoga. Tko je htio učiti, učio bi ili na ovaj način ili pak na neki drugi. Druga su priča oni koji su lijeni i koji ne uče niti kada su u učionicama, a niti kada su online. To je priča za neka druga vremena. Učenici MIOC-a nikada nisu imali problem s time, njima je znanje sve, uče i kada ne trebaju samo da bi svoje znanje, vokabular, ili pak opću kulturu povećali i nadogradili „repetitio est mater studiorum“. Došlo je ljeto te je virus magično nestao, priča se da su turisti bili naše cjepivo za sezonu, ali zna se da su ljeto, more i vrućina  glavni razlozi. Rujan, povratak u školske klupe i u nove pobjede. Sve je krenulo pomalo presavršeno, učenici su bili skoro svi na broju, tu i tamo netko je bio u izolaciji, ali rijetki su bili pozitivni. Odjednom krenule su masovne izolacije, polagani prelazak na online, te sredinom prosinca, nismo se ni okrenuli, ponovo se našli u našim domovima na računalima i slušanju nastave preko eTreme. S novim mjerama dolaskom nove godine ponovo se vraćamo na online sustav, svi osim maturanata. Potonji najviše gube. Treći razred su proveli u štrajku, karanteni i online nastavi, propala je i ekskurzija. Došli su u četvrti i ponadali se kada je NCVVO na listi lektira izostavio Kiklopa. Ta sreća nije dugo trajala, ubrzo su oni objavili dokument u kojem govore kako su pogriješili i da će Kiklop ipak mnogima stvarati noćne more. Bilo je uspona i padova, naučili smo što znači živjeti u vremenima bez zagrljaja, poljubaca i dodira, prihvatili da smo generacija bez maturalnog plesa iako se još nadamo. Shvatili smo kako život nije savršen, ovaj virus pokazao nam je da, bili veliki ili mali, stari ili mladi, bogati ili siromašni, vladari naroda ili pak obični ljudi, on ne bira. Naučili smo da koliko god se pojedinac trudio, bez složnosti ljudi i poštivanja mjera taj trud biva beskoristan.

Iz kuta maturantice!
Ana Marija Čović

Ana Marija Čović

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.