Libar

Na proljeće mora bolje, iza Hajduka je katastrofalna polusezona

Navijači Hajduka još nisu stigli ni progutati onu knedlu u grlu zbog neslavnog završetka protekle sezone, a sada im pristiže još jedna koja je plod katastrofalnih rezultata Hajduka ove polusezone. Nastavno na niz poraza s kojima se završila „korona-sezona“, nadovezala se  polusezona toliko loša, da navijači nisu iskusili niti trunku onog početnog entuzijazma i euforije koji obično krase Hajduk oko sparnih ljetnih mjeseci. Međutim, ovo nije samo dojam, to dokazuje i statistika: Hajduk je izgubio skoro pola utakmica koje je odigrao ove polusezone. Samo u nekoliko mjeseci promijenjena su tri trenera i predsjednik, a otkazi su uručeni jednom savjetniku uprave i jednom sportskom direktoru. Epitet „stabilnog prvoligaša“ postaje nadmoćan nad epitetom „pobjedničkog kluba“, što je za navijače Hajduka sramotna činjenica, a za igrače, struku i upravu kluba bi trebala biti porazna.

PO JUTRU SE DAN POZNAJE

Hajduk, unatoč prvoj pobjedi u prvenstvu protiv Istre 1961, nije ostavio nimalo bolji dojam negoli na koncu protekle sezone. Iza te utakmice, tadašnji trener Igor Tudor napustio je Hajdukovu klupu, a da stvar bude gora, čak je i prije utakmice otpočela trakavica oko nastavka njegovog mandata. No, ovaj put uprava nije htjela smijeniti trenera. Dapače, Tudor je imao puno povjerenje savjetnika uprave za sportsku politiku, Marija Stanića, te sportskog direktora Ivana Kepčije. Paralelno s tim je tadašnji predsjednik uprave Marin Brbić, zbog lanjskog neispunjenog obećanja o drugom mjestu, već bio na odlasku.

Činjenica je da je Tudora htio Juventus, talijanski gigant čiji je novi trener, Andrea Pirlo, rado htio vidjeti Hajdukovog stručnjaka u svom stožeru. Iako se smjer njegove odluke po tom pitanju izvana činio dosta neizvjesnim, atmosfera u klubu odavala je da će Tudor napustiti bijeli brod. Što zbog očito neodoljivog zova Stare dame, tako i zbog činjenice da mu se ovakva situacija već dogodila. Podsjetimo, 2015. godine Tudor je Hajduk ostavio na cjedilu tri dana prije početka proljetnog dijela prvenstva, ali tadašnja situacija uvelike se razlikovala od ove. Naravno da je prilika postati pomoćni trener Juventusa nešto što se rijetko kad odbija, no Tudor je u više navrata kazao da ne misli na svoju ruku napustiti trenersku poziciju prije isteka ugovora.

Nekoliko dana poslije Tudorovog odlaska, te prije teškog gostovanja u Osijeku, momčad je preuzeo prvi pomoćni trener Hari Vukas. Unatoč crnim predviđanjima po Hajduk, Vukas je tu utakmicu dobio, a momčad je ostavila vrlo pozitivan dojam na terenu. Dojam kakvog šira javnost nije doživjela još od onih šest komada u mreži Gorice na Poljudu proljetos. Nedugo zatim uslijedio je domaći remi protiv Slaven Belupa, unatoč kojem je Vukas dobio i novi ugovor kojim je službeno postao šef prve momčadi Bijelih. Time su se Stanić i Kepčija odlučili zadržati popularni „kontinuitet struke“ kojeg su neprestano naglašavali kao ključ uspjeha.

Ako zaista postoji fenomen kakav je tzv. „pozitivni šok“ uslijed promjene na klupi određene momčadi, onda je Vukas bio pravi primjer toga. Iako je momčad izgledala solidno u utakmicama protiv Osijeka i Belupa, uslijedila su poprilično blijeda izdanja protiv Dinama i Renove. Ironično, Hajduk je ispadanjem iz Europe u Turskoj protiv velikog Galatasaraya donekle popravio opći dojam, da bi ponovno to pokvario nizom poraza od Gorice, Šibenika i Istre.

Nedugo nakon domaćeg poraza od Šibenika, imenovan je novi predsjednik uprave. Mimo svih kandidata koji su se prijavili na protokolom raspisani natječaj, funkciju predsjednika preuzeo je bivši dopredsjednik Lukša Jakobušić. Novi predsjednik najavio je velike stvari, pa stoga nije tolerirao učestalo prosipanje bodova. Nedugo poslije svog imenovanja je populističkom manirom  „metle“  uručio otkaze Mariju Staniću, Ivanu Kepčiji i Hariju Vukasu.  Vukas je tako postao trener s najkraćim mandatom u Hajdukovoj novijoj povijesti – na klupi nije izdržao niti dva mjeseca.

Momčad je potom preuzeo voditelj akademije i nekadašnji pomoćni trener Arsenala, Boro Primorac, kojem je predviđeno da bude v. d. trenera dok se ne nađe pravo dugoročno rješenje na trenerskoj klupi. A počeo je Primorac dobro – remi doma protiv Osijeka koji je bio u odličnoj formi, te dvije pobjede u gostima protiv Slaven Belupa i Lokomotive. Međutim, uslijedila su tri bolna poraza u kojima je Hajduk primio čak 10 golova, i to redom od Rijeke, Varaždina i Gorice.

NUŽNOST DUGOROČNE STRATEGIJE

„Turbulentno“ više nije primjerena riječ za opisati ono što se događa u Hajduku. Ta riječ označava nešto nemirno, promjenama sklono, ali prolazno. „Turbulentno“ je Hajduku postala nova konstanta – i to se ne može reći samo za akcije na terenu, nego i van njega.

Na prste jedne ruke mogu se nabrojati Hajdukove smislene akcije koje su dovele do gola ove sezone. Problem je u tome što igrači u principu dobivaju svoje individualne duele, momčad ima loptu, ali nema ni trunka ideje kamo bi s njom, pa se cijela filozofija sastoji od individualnih pokušaja  protiv cijele suparničke ekipe. Većina golova koje je Hajduk zabio ove polusezone svela se na jedanaesterce, golove iz prekida ili odbijance. Postoje izuzetci, poput one lijepe akcije Čoline i Brnića za Diamantakosov gol protiv Gorice, ali oni su ti koji su s razlogom u manjini.

Koheziji unutar momčadi ne pridonose ni međusobna svađanja igrača na terenu koja su prije svega sramotna za klub takve veličine. A svačega smo se nagledali – od prepiranja oko izvođenja jedanaesteraca koji se na kraju promaše, do izravnog verbalnog sukoba između Jradija i Jurića u Varaždinu.

„Ja ne znam što je u njihovim glavama“ – izjavio je Boro Primorac nekoliko puta u razgovorima nakon posljednjih par utakmica, ne referirajući se na gore navedeni dvojac, već na cjelokupnu momčad. Činjenica da to kaže sam trener, ne budi nikakvu nadu u bolje sutra. Dok se to ne riješi, situacija u Hajduku neće ići nabolje, a opće je poznato da se „riba čisti od glave“.

Iako uslijed otegotnih okolnosti nije primjereno suditi o momčadi na temelju pozicije na ljestvici, Hajduk ima igrački kadar koji je prošle i ove sezone – peti. Malčice preskupo za ono što se dobiva, roster se može definirati kao groblje trenerskih želja i njihovih vizija.

To je još jedan razlog zašto se mora razviti određena klupska strategija, odnosno dati sam sebi odgovore na pitanja što i kako se nešto želi napraviti. Ne smiju se dopustiti situacije kao u prošlosti da cijela politika kluba podliježe i ovisi o nekom od trenera, koji onda sebi bira prikladne igrače ili nadređene koji se kose s prethodnikom i/ili klupskom filozofijom. Od Hajduka se traži da konačno definira svoj strateški plan, ali ovaj put ne za sadašnjost, već za budućnost.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.