Libar

Ova bi godina mogla biti prijelomna za budućnost splitske košarke

O čemu ću pisati u današnjoj kolumni odlučio sam onog trena kada sam urednici poslao prošlu o rukometašima i njihovim ambicijama. Ipak, moram im prije prelaska na glavnu temu posvetiti koji redak. Oni su, možemo to tako reći, jako razočarali. Poraz od Argentine i ovisnost o drugim rezultatima za eventualni današnji prolaz ne može se nazvati drugačije. Dobra je vijest da Lino Červar odlazi s klupe, nadajmo se samo da će na njegovo mjesto doći netko tko će od ove sjajne generacije izvući više od njega. Dogodi li se čudo i zasluže li to, možda već za tjedan dana opet budem pisao o njima.

A sada na ono bitnije. Iako već 10 dana znam o čemu ću pisati, do zadnjeg sam trena dvojio što i kako. Ovosezonski KK Split u meni stvara podijeljene emocije. Nije mi drago gledati puno stranaca u momčadi, bez puno mladih igrača, a opet, drago mi je kada pobjeđujemo i kada nas s pravom smatraju glavnim favoritima za osvajanje dvostruke krune u Hrvatskoj. A lijepo je i kada dolaze najjače momčadi iz regije i više ne mogu sa sigurnošću reći da su favoriti na Gripama. I dumao sam tako, dumao, pogledao utakmicu protiv Cedevite Olimpije… i krenuo pisati. Kada sam po tko zna koji put u sezoni vidio koliko je svakom pojedinom igraču u momčadi stalo do uspjeha, dileme više nije bilo. To je to! Ova sezona mogla bi, i siguran sam da se svi mi ljubitelji Žutih tome nadamo, biti prijelomna. Da, momčad možda nije po mom guštu, ali svaki mladac koji će ove godine dobiti priliku, makar samo i trenirati s Ukićem, Lukovićem, Marićem i ostalima koji su stigli ove sezone puno će naučiti. Igrači takvog ranga od neprocjenjive su važnosti za razvoj mladih, a ono što je najvažnije, Split je ponovno na košarkaškoj karti netko i nešto.

Velika je šteta što zbog pandemije koronavirusa gledatelji ne mogu na tribine, uvjeren sam da bi dvorana bila puna kada bi Split igrao. Bilo u ABA ligi, bilo u hrvatskom prvenstvu. Jer, zahtjevna splitska publika voli košarku, a još više od same igre voli kada njihova momčad pobjeđuje. A možda i najveći dobitak mogli bi biti dječaci i djevojčice koji će, kada vide da se na Gripama stvara nešto veliko, pohrliti u dvorane i početi trenirati ovu prekrasnu igru. Jer to je ono što ovom gradu najviše fali. Djeca navikla na pobjede splitskih klubova koja bi natjerala roditelje da ih odvuku u dvorane ili na stadione jer žele biti kao svoji idoli.

I baš zbog toga ću pregrmiti ovu sezonu i svim srcem navijati da se u Split vrate trofeji. Da nam 2021., 30 godina od trećeg naslova prvaka Europe donese novu nadu. U život. I splitsku košarku.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.