Libar

Vječni derbi pripao je Dinamu, no Hajduk im u tome nije nimalo olakšao

Dinamo je pobjedom od 3:1 slavio nad Hajdukom u vrlo uzbudljivom „vječnom derbiju“ na Maksimiru, koji je odigran kao zaostala utakmica 13. kola prvenstva. Uoči utakmice, Paolo Tramezzani najavio je promjene u sastavu u odnosu na prošlotjednu utakmicu sa Šibenikom. Tako su iz prve jedanaestorke ispali Gyurcso i Diamantakos, a od prve minute krenuli su Jakoliš i Umut Nayir. Junak prošlotjedne pobjede, Tonio Teklić, također je odgledao susret s klupe jer se talijanski strateg ipak odlučio za nešto iskusnijeg Bassela Jradija. S druge strane, Zoran Mamić također je napravio nekoliko promjena: Lovro Majer odigrao je svoju prvu utakmicu u drugom dijelu sezone, a Lauritsen se vratio u prvu postavu nakon što je prošli tjedan na poziciji stopera zaigrao Dino Perić.

Utakmica je započela vrlo živo, što se očitovalo u velikom broju prilika. Tako je već u 4. minuti Mijo Caktaš nakon prodanog lažnjaka Moharramiju zatresao vratnicu, da bi iz kornera koji je uslijedio Mario Vušković lijepo poentirao glavom iz očito dobro uvježbanog prekida. Međutim, dobar start Hajduka anulirao je Dinamo u sljedećih nekoliko minuta: redom su velike prilike imali Majer i Gavranović, a i Petković je zatim vrlo lijepo pogodio donji kut Kalinićevih vrata, no njegov gol nije priznat zbog zaleđa. Nedugo nakon uslijedili su trenutci inspiracije Mislava Oršića, koji dva puta fantastično trese same rašlje Hajdukovog gola, ostavljajući ukopanog Kalinića da loptu samo isprati pogledom. Time je u samo dvije minute neutralizirano početno vodstvo Hajduka, koji zatim počinje loviti korak za u tom trenutku rastrčanim Dinamom.

Hajduk je u prvom poluvremenu najviše pokušavao preko svoje desne strane, odnosno Darka Todorovića i Marina Jakoliša, no to je dosta često Bijelima donijelo više štete nego koristi. Ti su pokušaji vrlo često rezultirali gubljenjem lopte i Dinamovim brzim izlascima u kontranapade, koje je Hajdukova obrana uspijevala nekako  izdržati. S takvim rezultatom otišlo se na odmor.

Na početku drugog poluvremena, Tramezzani koristi svoju prvu promjenu, te u igru ubacuje Dolčeka, a neprimjetnog Jradija ostavlja u svlačionici. To je rezultiralo dosta bržom i sigurnijom igrom Splićana. Evidentan je bio napredak u izgradnji napada u odnosu na prošlu polusezonu. Hajdukovci su u velikoj većini slučajeva strpljivo gradili svoje napade i prizemnim loptama pokušavali doći do Dinamovog gola.

Tako je i u drugom dijelu Hajduk startao bolje, nakon što je Umut Nayir pogodio gredu nakon slobodnog udarca Atanasova. Nedugo zatim, Marin Jakoliš pronalazi se u vrlo lijepoj prilici i upućuje niski udarac glavom nakon ubačaja Dolčeka. Nakon toga, ponovno Umut stvara probleme Dinamovoj obrani presjekavši povratno dodavanje upućeno Livakoviću – njegov šut otišao je malo pored vrata.

Međutim, kako to obično u nogometu biva – protivnik mora kazniti propuste. Splićanima je apsolutno pripalo drugo poluvrijeme po broju šansi, no te neiskorištene prilike Lovro Majer kaznio je škaricama u 83. minuti, pogodivši mrežu nakon što se lopta odbila od noge Stefana Simića. Hajduk je imao još par šansi do kraja utakmice, valja spomenuti i lijepo izveden slobodan udarac Atanasova u zadnjoj minuti susreta, no lopta je otišla malo iznad grede.

Glavni sudac Mario Zebec i prije same utakmice bio je pod budnim okom sudačke organizacije zbog prošlotjednog previda u Gorici. Nisu mu sad ni momčadi pomogle tako da odigraju dosadnu utakmicu, već je Zebec imao pune ruke posla, a nerijetko je trebao intervenirati i VAR. Vrlo sporna odluka bila je ona pri samom početku prvog dijela, kada je u kaznenom prostoru Simić srušio Majera, a Ivan Bebek je iz VAR sobe konzultirao Zebecu da situaciju pogleda još jednom. Zebec je ostao pri svojoj prvotnoj odluci i nije sudio kazneni udarac, što je nakon utakmice izazvalo brojne reakcije: kako od navijača, tako i od trenera te službenog klupskog PR-a.

Činjenica je da su nam Dinamo i Hajduk priredili jednu vrlo sadržajnu i uzbudljivu utakmicu, dostojnu svog naziva „vječnog derbija“. Dojam je da je Dinamo u principu utakmicu odigrao pomalo rezervirano, te da pojedinci nisu bili raspoloženi pokazati svu raskoš svog talenta, pogotovo u drugom poluvremenu kada je lopta veliku većinu vremena bila na Dinamovoj polovici Što se Hajdukove igre tiče, u drugom poluvremenu vidljiv je bio određeni pomak u kreaciji i planiranju napada u odnosu na prošlu sezonu, a i utakmicu protiv Šibenika. Posebno treba pohvaliti i dozu timskog duha, kojeg je Tramezzani neprestano naglašavao prije same utakmice i isticao ga kao ključ dobrog rezultata. Iako takav rezultat nije ostvaren, dojam je da su Hajdukovci pružili solidnu partiju protiv objektivno puno jačeg protivnika – na tome im treba čestitati i nadati se još boljim predstavama u bliskoj budućnosti. Vrijeme će pokazati je li solidna igra predstavljala rane naznake „trenerskog potpisa“ ili je ona plod kvalitetnog i odgovornog pristupa igrača.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.