Libar

Trač, trač, trač

Tračanje! Svi ponekad sudjelujemo u tom činu, makar većina ne bi baš to i priznala. Neki i ne primijete. Bilo na radnom mjestu, u krugu obitelji ili među prijateljima, neizbježno je komentirati druge ljude. Osim ako ne pričate o sebi, dakako. Tračanje se smatra sinonimom za zlonamjerne glasine. Moja današnja misija je uvjeriti vas u suprotno.

Naime, sociolozi ga u širem smislu definiraju kao „govorenje o osobama koje nisu prisutne“. Dolazi spontano i integralni je dio razgovora i dijeljenja informacija. Analize su pokazale da se samo 15% trača smatra negativnim, pa možemo slobodno kazati da je takav vid komunikacije benigan. On je zapravo relikvija prošlosti kada je doslovno pomagao ljudima da prežive. Bilo je  korisno dobiti informacije o drugima (od drugih) da bi se zaštitili od mogućih neprijatelja, protivnika, varalica i svih problema u kojima bi se mogli naći. Fama volat!!! Dio je to kulturološkog učenja koje nam nudi poučne trenutke, dajući nam primjere onoga što je društveno prihvaćeno, a što nije. Npr. ako netko vara (u bilo kojem smislu) i ljudi počnu pričati o toj osobi u negativnom kontekstu, ta kolektivna kritika zapravo upozorava ostale na posljedice varanja. Dakle, tračanje je ponekad dobrodošla komunikacijska tekovina kojom se društvo spaja i štiti. Besplatno je, uvijek dostupno i stavlja nas u položaj utjecaja. Na neki način dok tračaju, ljudi su intimni, dobivaju osjećaj sigurnosti i povjerenja, zbližavaju se. Štoviše, u jednom istraživanju otkriveno je kako sam čin tračanja snižava tlak i smiruje.

Tračanje ipak može biti i loše,najčešće kada time osoba koja trača želi sebi priskrbiti napredovanje nauštrb osobe koju stavlja u negativne konotacije. To je već kategorija koja je neupitno nedopustiva. Da bismo tračanje pak sveli u pozitivne okvire, potrebno je :

  1. promisliti dvaput, pa čak i triput, hoćete li započeti trač ili ga prenijeti dalje;
  2. ne koristiti trač za osobni probitak, uništavajući reputaciju osoba o kojima bijete glas;
  3. ne iskrivljavati činjenice i ne dodavati sočne izmišljene detalje, prenijeti onako kako ste čuli.

Sad kad smo razriješili sociološke parametre koji su razjasnili bitne detalje o traču, valjalo bi ih potkrijepiti i primjerima, da uvidite kako se ne morate osjećati krivima ako ste sudjelovali u istome. Sigurna sam da ste se više puta našli u grupi prijatelja koji su ovlaš spomenuli nekoga tko je dio ekipe, a trenutno nije s vama, komentirajući način na koji je dobio posao. Ili izgubio. Pa se razvijaju teorije. Možda je tutnija koju iljadarku. Ma sigurno mu je ćaća prikaš s vlasnikom. Jesi čula da je opsovao mater nadređenom. Je, majkemi, nevista mi baš nikidan rekla da joj je frizerka spomenula kako je dobija ponudu iz druge firme…I tako, vi kimnete, dođete doma i šapnete na uhu mužu. Sestri. Tko se nađe u blizini.

 Uzmimo situaciju kad vam se prijateljica pojada da sumnja na nevjeru. Draga prijateljica. Tišti vas njen problem. Pa ga podijelite s drugom najboljom prijicom. Asti sto! Obje ste zabrinute, ali dijelite nervozu, pa vam je malo lakše. Lako moguće da se ta druga prijateljica ispovjedila svojoj drugoj frendici. I tako se trač lako otme kontroli. Ali namjera nije bila zločesta. Dapače. Jednostavno se morate obratiti nekome, sebe uvjeriti da se ostali slažu s vama, pokušati naći rješenje ili objašnjenje. Inherentna je ta želja za tračanjem, i koliko god se borili protiv nje, dogodi nam se trenutak, nazovimo ga, slabosti. Ali nekako ste zajedničkim snagama uspjeli pomoći prijateljici. A trač je nestao u bespućima zbilje. A najčešće je nadasve diskretan, jer kako bi inače objasnili činjenicu da muž posljednji sazna. Dakle, nitko ne želi povrijediti tu osobu o kojoj se priča, pa se pazi kome i kada se prenose pikanterije. Nastale su već i dugogodišnje priče u pojedinim gradovima bazirane na traču,toliko dugo se suptilno prenose da su se pretvorile u urbanu legendu. Živimo u online okruženju, tračevi se šire virtualno. Postoje razni forumi, svakojake nove aplikacije i portali u kojima si nepoznati avatari daju oduška i pokreću glasine. E, tu je već opasnost za zloupotrebu i definitivno nešto na što treba upozoravati svekoliko pučanstvo. No, opet, to je proces učenja, prilagođavamo se novim tekovinama i treba vremena da se stvari poslože. Bitno je da se ne povodimo i da ostanemo čovječni.  Zato ja ostajem vjerna dobrom starom kava đir traču. To vam je ono kad cijeli grad zna tko, gdje, kad i s kim. Ali nitko ništa ne zna. I priznajte, kad ste vidjeli naslov kolumne, očekivali ste neki sočni trač.

Jadranka Akelić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.