Libar

Studentske muke i nauke!

„Novo normalno“ – sintagma koju čujemo svakodnevno i koja se posljednjih godinu dana duboko urezala u naš svakodnevni život. Poseban trag je ostavila na studentskom životu. Ako bilo kojem studentu spomenete „novo normalno“, svatko će odmahnuti rukom i reći „ma koje novo normalno, ništa ode više nije normalno“. Studente starijih godina (izuzev studenata medicine, naravno) nerijetko se može čuti kako kažu „da mi je neko reka da ću pri kraju faksa nosit masku, reka bi mu da je lud“. Brucošima je s druge strane cijeli doživljaj studiranja oduzet, nema druženja, kava nakon predavanja, ostala su samo online predavanja kao više ili manje dobra alternativa klasičnim predavanjima u učionici. Koronavirus je vrlo vješto zahvatio sve aspekte studentskog života, kako onaj akademski, tako i onaj društveni.

Većina fakulteta funkcionira po modelu online nastave, uz održavanje vježbi  na samom fakultetu ili ustanovama predviđenim za to. Filozofski fakultet je započeo zimski semestar s izmjeničnim rasporedom, pri čemu je dio studenata bio uživo na nastavi, a dio je pratio online. Pogoršanjem situacije fakultet se prebacio u potpunosti na online nastavu. Koliko uspješno ona funkcionira, rekla bih da je prije svega stvar pojedinca. Dok neki studenti koriste online nastavu tako da se samo priključe i pritom ispunjavaju ostale životne i/ili akademske obaveze, neki su odlučili da ih online nastava neće spriječiti u aktivnom sudjelovanju na nastavi. Što se Filozofskog fakulteta tiče, online nastavom se sadržajno ne gubi previše, osim ako Internet mreža šteka. Većina profesora se maksimalno trudi te prilagođava metode rada online okruženju pa se češće koriste razni web alati. To je utjecalo i na njihovu primjenu od strane samih studenata, što je svakako prednost u okolnostima sve veće digitalizacije i informatizacije suvremenog svijeta. Ono što je problem je ograničenje prakse u učionici i njezino potpuno ili djelomično prebacivanje u online okruženje. Praksa i hospitacije u školama odvijaju se većinski na način da se studenti priključe preko neke web platforme i prate predavanje nastavnika u školi ili drže svoje vlastito predavanje, pri čemu ne vide lica učenika. Interakcija i komunikacija su svedeni na minimum te izostaje mogućnost razvijanja tih ključnih nastavničkih kompetencija. Međutim, taj problem s praksom nije ograničen isključivo na Filozofski fakultet. I ostali fakulteti imaju smanjenje mogućnosti za obavljanje prakse ili smanjen broj sati prakse uživo.

Ono što svakom studentu teško pada je potpuna promjena društvenog života. Netko će možda reći kakva promjena, valjda nestanak. Nema više kava prije i nakon predavanja, druženja u kafićima, noćnih izlazaka u klubove, organiziranih sportskih događaja, odlazaka u teretane i na treninge. Pitate se onda što preostaje? Studenti, snalažljivi kao i uvijek, pronašli su neke alternative. Kave u kafićima su zamijenile popularne coffee to go i kvartovske klupice ili šetnje, što nije uopće loše s obzirom na smanjene mogućnosti i za fizičkom aktivnošću. Osobito popularne destinacije studenata za coffee to go i šetnju su Riva, Marjan i cijeli potez uz more od Žnjana do Bačvica. Što se noćnih klubova tiče, oni su gotovo pa zaboravljena kategorija, možda zato jer su i znatno duže zatvoreni. Svakodnevna druženja u kafićima uglavnom su prebačena u stanove pa često možete čuti studente s adresom prebivališta izvan Splita kako kažu „e sad mi je baš drago što sam podstanar/živim u studentskom domu“. Nemogućnost održavanja ikakvih sportskih događaja i odlazak u teretane također teško pogađa studente. Mnogim studentima je sport bio jedan od glavnih „ispušnih ventila“ u rješavanju stresa nakupljenog zbog akademskih obaveza. Alternative sada pronalaze u kućnim treninzima, s kojima većina nije zadovoljna jer izostaje čimbenik druženja s drugim ljudima, sastavni dio većine sportova. Neki su i posljednje kune od studentskih poslova ili stipendija uložili u bicikle. Uz to, česte su i već spomenute šetnje, bilo s kavom ili bez nje. Pozitivna stvar je što su počeli šetati i neki ljudi koji su se prije toga užasavali pa tako možemo potvrditi izreku da u svakom zlu ima nešto dobro. Iako se život svih nas uvelike promijenio, nisu sve promjene loše. Mnogi su unaprijedili svoja znanja i vještine za rad i učenje u digitalnom okruženju, neki su otkrili nove hobije, neki su promijenili svoje navike na bolje, a svi smo zasigurno naučili više cijeniti ono što imamo. Možda je upravo pouka ove koronakrize ne zaboraviti cijeniti ono što imamo i jednom kada „novo normalno“ postane dio prošlosti, jer kao što svi znamo – ništa ne traje zauvijek.

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.