Libar

Profesor je moj idol!?

Učitelj (nastavnik, profesor) je stručna osoba visokih etičkih, obrazovnih i radnih kvaliteta za rad u odgojno-obrazovnim ustanovama za određeni predmet. U modernom poimanju nastave, učitelj je organizator i voditelj nastavnog procesa, pedagog i psiholog, mentor i koordinator, motivator i kreator, kolega i prijatelj, roditelj … Njegova primarna uloga je da s učenicima radi na profilaciji vještina i razvoju sposobnosti, te im na taj način pomogne u dostizanju individualnog maksimuma. I sve to ide uz aktivno stručno usavršavanje kako bi bili ukorak s promjenama u društvu. Živimo u vremenu kada se teži afirmaciji pojedinca kao kreativca i inicijatora, kroz timski rad koji zahtjeva „brainstorming“, kako bi se pronašla ideja koja donosi najbolje (progresivno) rješenje. Zvuči fantastično, i sve je točno, ali pitam se koliko korisnika učiteljskih usluga zna, vidi i osjeća!?

Nakon ovakvog pitanja najbolje se osvrnuti iza sebe, zaroniti u sjećanje i pronaći osobni osjećaj – što je za mene bio učitelj? Davno je to bilo, obrazovni sustav bivše države kada je učitelj bio drug/drugarica. Nakon vrtića kojega sam sramežljivo prosjedio u društvu vršnjaka, u prvom razredu me dočekala drugarica (učiteljica) Zdenka, već u dubokim 50-im, nije imala obitelj, učionica i učenici su joj bili sve. Rad, disciplina, odgovornost su mi puno bolje sjeli od vrtićkog nereda i u takvoj atmosferi gdje znanje dolazi u prvi plan plivao sam kao riba. Drugarica Zdenka bi svoje mekše lice pokazala tek nakon nastave ili na proslavama i priredbama, ali i tamo sam se trudio da me krivo ne pogleda. Peti razred je bio šok jer sam dobio desetak nastavnika kod kojih se moraš izboriti za „mjesto pod Suncem“, sad sam već birao i izabrao one koje sam zavolio. I najčešće je to baš tako, ako voliš nastavnika, onda zavoliš i „njegov“ predmet! Tako su u moj život kao ključni faktori ušli nastavnica Majda iz hrvatskog jezika i razrednica Ankica iz engleskog jezika. Pojava je ulijevala strahopoštovanje, svaka riječ je zvučala bitno, a kad se sjetim majčinskog pristupa i danas mi se oči napune suzama. Osnovnoškolac je svom najdražem nastavniku znao pokazati koliko ga voli i cijeni! Prema ostalim nastavnicima je dominiralo poštivanje i uvažavanje, naprosto je odgoj bio takav, jer za roditelje su nastavnik i škola bili „svetinja“. Gimnazija je donijela nova lica, ali i još viši nivo, pogotovo na polju obrazovanja gdje su se profesori klasificirali prema količini gradiva, zahtjevima i ocjenjivanju, pa s druge strane prema duhovitosti, načinu oblačenja, komunikacijskim sposobnostima. A ja ponajviše po količini glume, nepodopštinama, izvlačenju i tek kad zagusti učenju. E tu sam opet imao sreće i dobio razrednika Marka iz hrvatskog jezika. Pojavu koju je nemoguće u jednoj rečenici opisati: kao od brda odvaljen, humor iz svake rečenice izbija, pun znanja i iskustva, a vidiš da voli svoj posao, živi za školu i učenika! Imaš osjećaj da je dovoljno da te pogleda i sve zna o tebi. Idol mog školovanja, profesor koji je znao što radi i čovjek koji je bio svjestan da se s druge strane nalazi mlada osoba koja traži pomoć i pažnju.

Izdvojio sam samo najbolje od najboljih, bilo je i onih važnih zbog prirode predmeta, manje važnih i loših, ali kad se sjetim profesora i dogodovština, uvjerljivo mi prevlada osjećaj topline i sreće koji mi izmami smiješak. Za studij sam bio spreman jer su me pripremili moji idoli o kojima pričam svojim prijateljima i djeci, učenicima jer i ja sam postao profesor, nadam se dostojan svojih prethodnika.

Ako se vratimo na početak teksta, gdje se izvodi definicija učitelja, nastavnika, profesora, posve je jasno da je ona cjelovita tek kad se zaokruži osobnim iskustvom!  Za neke su profesori kreteni, budale i idioti, za mene su važni kotačići u životnom lancu koje nikada neću zaboraviti. Ja sam jedan od onih kojemu u naslovu nije potreban upitnik!

Robert Donis

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.