Libar

Novac pobjeđuje pandemiju u sportu

Dugo, na sreću, nismo čitali o odgodama sportskih zbivanja zbog pandemije koronavirusa. Tek tu i tamo poneka pojedinačna odgoda susreta, bilo je slučajeva da se i cijelo kolo odgodilo, ali novih priča o prestancima natjecanja nije bilo.

Čak je i HNL uhvatio ritam, odigrane su gotovo sve zaostale utakmice i činilo se da ništa ne može spriječiti da se sve nastavi u ritmu u kojem je do sada išlo. I onda se dogodio Hajduk. 12 igrača i osam članova stručnog stožera Bijelih zarazilo se koronavirusom i zbog toga je odgođena najprije utakmica protiv Slaven Belupa, a brzo za njom i veliki derbi s Dinamom. Svi se nadamo da će ovo biti izolirani slučaj i da više neće biti odgoda. Hajdukove utakmice odigrat će se, sigurni smo, vrlo brzo i sve će se vratiti u normalu. Ipak, zamislimo na trenutak da situacija ponovno krene po zlu. Što bi bilo sa svijetom sporta?

Prošla je godina trebala biti fantastična za sve ljubitelje sporta. Baš kao i 2016. i 2012. prije nje. Svake se četiri godine, naime jedno za drugim održavaju Europsko prvenstvo u nogometu i Olimpijske igre. U tih malo više od mjesec i pol, oči ljubitelja sporta diljem svijeta, pa tako i Hrvatske uprte su u sportska borilišta. Tada, barem na trenutak svi zaboravimo na nedaće koje nas svakodnevno brinu i složno navijamo za naše sportaše.

No, pandemija je imala drugačije planove. Galopirajuća bolest uzimala je ljudske živote, a organizatori natjecanja odlučili su ih pomaknuti za godinu dana. Pa iako vidimo da koronavirus baš i ne posustaje, usprkos cjepivima, u jedno možete biti sigurni. Sva velika natjecanja ove će se godine održati.

Enormni gubici izazvani samo odgodom natjecanja moraju se nekako smanjiti, a eventualno otkazivanje donijelo bi nezamislive  gubitke od kojih bi se sport oporavljao još dugi niz godina.

Organizatorima natjecanja isplativije je održati Igre ili EURO bez gledatelja nego ih uopće ne održati. Sport je postao globalna, važna stvar, a iznosi koji se u njemu vrte toliki su da su gospodarstva država u kojima se natjecanja trebaju održati bili na rubu kolapsa.

Najnovije informacije kažu da je zaraženih sve manje, da se japansko gospodarstvo počelo oporavljati brže nego se mislilo, ali da ponovimo još jednom – i da nije tako, oba bi se spomenuta velika natjecanja održala.

U sljedećim ćete mjesecima sigurno puno puta čuti da će Igre u Tokiju biti Igre nade, da će EURO biti pokazatelj da se vraćamo u normalu. Nemojte biti naivni. Igre će biti Igre novca, a EURO ples milijuna. Ljudski životi? A koga briga za to kad se zna kolika se suma novca izgubila.

Zato ćemo od lipnja do kolovoza uživati u predstavama najboljih na svijetu. Nadamo se ne po cijenu ljudskih života. A ljudski će životi, budu li morali, biti kolateralna žrtva milijardera kojima je svijet igračka.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.