Libar

„Bijeli mercato”: popunjavanje kadrovskih križaljki, kontradikcije i nelogičnosti

KONTRADIKCIJE I NELOGIČNOSTI

Početkom ove godine imenovan je novi sportski direktor Hajduka. Nakon što je početkom studenog s te pozicije smijenjen Ivan Kepčija, novo ime bilo je ono Mindaugasa Nikoličiusa, dotadašnjeg obnašatelja iste dužnosti u Gorici i čovjeka koji je za prethodnu sezonu dobio priznanje za najuspješnijeg sportskog direktora u HNL-u. Nikoličius je svojim statusom opravdao predsjednikove riječi i namjeru da u klub namjerava dovoditi zvučna i provjerena imena. No, tu dolazimo do prve od brojnih kontradikcija u ovom prijelaznom roku. Svaka čast Nikoličiusu na dosadašnjim postignućima, ali on se u Gorici prvenstveno iskazao dovodeći niz jeftinih nepoznatih stranaca koje je onda pretvarao u milijunske transfere. Ako uzmemo u obzir njegov način rada u Gorici kao jedini, do sada vidljivi, kriterij, onda on svakako nije pokazao predispozicije i znanja za krojenje uspješne sportske politike Hajduka, koja bi se prema riječima Lukše Jakobušića trebala temeljiti na produkciji i promoviranju igrača iz vlastite akademije.

„Ako nekad ne razumijete što radim, onda je to dobro“

Čak i prije imenovanja sportskog direktora, Hajduk je već dogovorio prvu prinovu u svlačionici. Iako je i sam priznao da mu je ekonomski dio vođenja sportskog kluba jači negoli njegov sportski segment, Lukša Jakobušić na svoju je ruku dogovorio povratak Lovre Kalinića u klub na polugodišnju posudbu. Kalinić je svakako jedna od recentnih ikona Bijelih, no u ovom kontekstu govorimo o tridesetogodišnjem vrataru koji je tada svoju zadnju službenu utakmicu odigrao u veljači prošle godine. Iako je dosad pokazao solidne predstave, možda je Jakobušić trebao malo pričekati i konzultirati se s budućim sportskim direktorom prije nego se okuražio na takav potez. Također, Kalinićeva premierligaška plaća sigurno nije zanemariv faktor, a otegotna okolnost je ta što su se njegovim dolaskom na klupu preselili dobro plaćeni vratar Josip Posavec i mladi Marin Ljubić, koji je njegovim dolaskom odlučio priliku i sreću potražiti u Istanbulsporu.

U međuvremenu, Nikoličius je počeo raditi ono za što je plaćen. Nakon dovođenja trenera Tramezzanija, počela je čistka svlačionice koja je, pretpostavlja se, rađena po trenerovom guštu i nahođenju. Igrači sa slabom ili nikakvom minutažom napustili su klub, a prvi od njih bio je Stipe Radić, koji je otišao u Belgiju, dok se Leon Kreković pridružio dugopoljskom drugoligašu kao igrač na posudbi.

Hajduk je najzaposleniji period prijelaznog roka imao pri njegovom samom kraju. Na posudbu je doveden 29-godišnji zadnji vezni, Marco Fossati, koji je stigao na posudbu iz Monze do kraja aktualne sezone. Može se pretpostaviti da je Talijan doveden kao orkestrator veznog reda, a ujedno i mentor mladom Nejašmiću, u kojeg trener ‘Bijelih’ otvoreno polaže velike nade. Međutim, pitanje je koliko će ovaj potez i naštetiti mladom veznjaku s obzirom na to da bi Fossatijevim dolaskom mogao izgubiti i određene minute. Nedugo potom, Adam Gyurcso raskinuo je ugovor s Hajdukom i potpisao za Osijek, što je nagovijestilo dolazak Alexandera Kačaniklića iz Hammarbyja. Ovaj krilni igrač ima iskustvo igranja za Liverpool i Fulham, što ga čini poprilično zvučnim imenom za naše prostore, a dokaz da on nije „novi Milevsky“ pronalazimo u činjenici da je s 29 godina ponovno pronašao igračku mladost i povremeni je reprezentativac Švedske. Zadnji dan prijelaznog roka u klubu je odjeknula prava transfer-bomba kada je u klub kao slobodan igrač stigao i povratnik Marko Livaja, potpisavši za ‘Bijele’ do kraja aktualne sezone.

Ovaj prijelazni rok odaje nekoliko stvari u vezi sportske politike kluba. Prva je ta da se u Hajdukovoj svlačionici radi svojevrsna čistka. Nikoličius je početkom siječnja obavio više razgovora sa svakim od igrača istražujući njihova mišljenja o njihovim budućnostima u klubu. Hajdukov sportski direktor na jednoj je pressici otkrio da postoji nekoliko njih koji nisu zadovoljni svojim statusom i ne vide se kao dio kluba u predstojećoj polusezoni. Stoga se da pretpostaviti da su to upravo oni koji su otišli: Ljubić, Radić i Gyurcso. Dojam je da će se ovakva čistka provoditi i u ljetnom prijelaznom roku, kada trener još malo bolje upozna svoju momčad.

Jakobušiću i upravi se zamjera i višemjesečno prepucavanje s kapetanom Mijom Caktašem putem medija, koje se pretvorilo u jednu od najgorih vrsta sapunice kakve se redovito viđaju na našim kanalima u večernjim terminima. Kako kaže sam predsjednik, kapetan Hajduka ne želi produžiti ugovor jer mu se ne želi razgovorom otkriti vizija i strategija kluba, zato što je „on ipak samo igrač“ i „o tome može čitati u novinama ako želi“. U međuvremenu, igrač na posudbi Lovre Kalinić je prilikom dolaska u Split izjavio da je za njegov dolazak ponajviše zaslužan predsjednik koji mu je ispričao svoju odlučnu i pozitivnu viziju kluba. Caktaš je i dvije utakmice ove polusezone prosjedio na klupi, što radi loše forme, a tako i zbog ove situacije koja je zasigurno utjecala na njegovo psihičko stanje. „Mercato“ je i službeno dovršen, a predsjednik je obećao pravovremeno izvještavanje o Caktaševom statusu u klubu. Tek nedavno je priča dobila svoj rasplet: sportski direktor je potvrdio da je Caktaš, uz Jradija, odbio produženje ugovora i smanjenje plaće, te su obojica prebačeni u drugu momčad do kraja sezone ili eventualnog transfera. Jasno je kao dan da se Jakobušić od prvog dana želi predstaviti kao čovjek od čvrste ruke, tako da ovaj potez stavljanja kapetana i najboljeg igrača u B momčad uopće ne čudi. Vrijeme će pokazati je li bio pametan.

Može se zaključiti da se Jakobušić odlučio za „all-in“ pristup i pohod na osvajanje kupa. Dovođenje ključnih igrača na posudbe (Kalinić, Fossati) te Livajin polugodišnji ugovor to samo mogu potvrditi. Istina je da bi osvajanje takvog trofeja uvelike poboljšalo atmosferu u klubu, omogućilo kvalifikacije za Europu i potpomoglo financijskom stanju kluba. Međutim, takav pristup dovodi u opasnu situaciju da Hajduk u prvoj momčadi ima čak šest ili sedam igrača na koje možda neće moći računati u narednoj sezoni, a oni predstavljaju okosnicu ove ekipe.

S time priča o korištenju ove polusezone kao pripreme za iduću i dugoročnim planovima pada u vodu. Apsolutno je nužna strategija kluba, koju je Jakobušić na svom predstavljanju populistički odbacio, u čijem bi se skladu trebale donositi sportsko-ekonomske odluke koje će izbjeći sve kontradikcije i nelogičnosti. Bez takvog dokumenta se opet sve svodi na klupsko-kadrovsko lutanje, neprestano „vraćanje istoga“ i kretanje iznova.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.