Libar

Novi trener podigao je igru “Bijelih”, ali potreban je kontinuitet dobrih igara

Nakon što je tadašnji v. d. trenera Boro Primorac odradio siječanjske pripreme s prvom momčadi, sve je izglednije bilo da će Hajdukov šef akademije voditi ‘Bijele’ i u nastavku aktualne sezone. Stoga je kao grom iz vedra neba osvanula vijest da je trenersku klupu Hajduka preuzeo talijanski strateg Paolo Tramezzani, čije se ime do tada nije spominjalo ni u užim, niti širim kuloarima. Talijan s iskustvom rada u Švicarskoj, Italiji i na Cipru, hajdučkoj je javnosti bio potpuna nepoznanica, pa je neke pomalo i čudila ova odluka Jakobušića i Nikoličiusa, s obzirom na činjenicu da je Hajdukov predsjednik najavljivao zvučno ime i dokazanog trenera kapitalca. Pomalo je iznenađujuće da ni trunke pregovora čelnih ljudi Hajduka s Tramezzanijem nisu izašle u javnost prije nego što su trebale. To prije svakako nije bio slučaj. Takva situacija može upućivati na dvije stvari: njihovu izrazitu profesionalnost u obavljanju poslova i „zatvaranje pipe“ informacija onima koji su na to prije imali neslužbeno pravo; ili panično rješenje na klupi za koje se informacija nije stigla niti distribuirati. Dojam je da se Primorac nije osjećao ugodno u ulozi trenera i da se njegov status po tom pitanju trebao definirati čim prije. Međutim, takva situacija predsjedniku Jakobušiću nipošto nije smjela biti opravdanje za brže-bolje dovođenje potencijalno neprovjerenog trenera kojem bi Hajduk mogao biti još jedna usputna stanica.

Iako je Hajduk pod Tramezzanijem ostvario sličan učinak kao i u prethodnoj polusezoni (naravno, na vrlo malom uzorku od šest utakmica) s 50% poraza, dojam je da ova momčad izgleda puno stabilnije i sigurnije nego što je to bio slučaj kod Tudora, Vukasa i Primorca. Neke osnove nogometa poput izgradnje napada prizemnim dodavanjima i iznošenje lopti od strane veznih igrača izgledaju kao da su se napokon počele primjenjivati. Tramezzani je u mjesec dana na klupi pozitivno utjecao i na kompaktnost u obrani, ono što njegovi prethodnici nikako nisu uspijevali. Ruku na srce, njegov Hajduk prima gol po utakmici i još uvijek postoje pojedinačne greške koje su u stanju prelomiti utakmicu na stranu protivnika, no dojam je da momčad raste iz utakmice u utakmicu, pa ostaje nada da će se u narednom periodu i taj problem riješiti.

Svakako treba uzeti u obzir i kontekst u kojem je Tramezzani preuzeo momčad. Stigao je samo pet dana prije premijerne utakmice polusezone, u kojoj su ‘Bijeli’ trebali na vrlo teško gostovanje na Šubićevcu. Upravo zbog tako kratkog roka adaptacije bilo je nerealno očekivati bilo kakve promjene u Hajdukovoj igri, no može se reći da je momčad izgledala puno sigurnije i staloženije nego prošle polusezone, a osvojila je i prijeko potrebne bodove.

Također, valja napomenuti da Talijan u ovom periodu nije imao luksuz krojiti igrački kadar po svom guštu. Situacija u koju je upao predstavlja svojevrsnu „kašetu brokava“ u kojoj se odvijala (i još uvijek se odvija) čistka svlačionice. Hajdukov strateg bio je prisiljen raditi s onim što ima, pa su tako u ovih šest utakmica nastupali Gyurcso, Jradi i Caktaš, igrači koji su tada imali nedefiniranu budućnost u klubu i ugovorne sporove. Dojam je da je Tramezzani iz ove momčadi u ovako kratkom vremenskom roku izvukao ono što se izvući dalo.

Međutim, kadrovska križaljka se donekle popunila u samom finišu prijelaznog roka, kada je Hajduk pojačan dolaskom tri nova igrača koja bi trebala biti okosnica ekipe. Nakon ove male „korona-pauze“ od Tramezzanijeve se momčadi očekuje određeni iskorak u odnosu na proteklo razdoblje, sada kad su u klub stigla određena pojačanja. Trojica pojačanja sigurno će svojim igrama pridonijeti Hajdukovoj momčadi, a u kombinaciji s  Kalinićem biti i mentori većini mladih igrača. Ovaj dodatni impuls dolazi u pravo vrijeme, ususret derbija s Rijekom i ogleda osmine finala Hrvatskog nogometnog kupa, koji splitskoj momčadi predstavlja poseban imperativ ove sezone ako želi u Europu.

Osim utakmice s Lokomotivom, koju hajdučka javnost nastoji što prije zaboraviti, ne može se i bilo bi nezahvalno reći da su ‘Bijeli’ u ostalim utakmicama pružili loše predstave. Ova momčad je na Maksimiru i Gradskom vrtu, unatoč porazima, određene dijelove utakmice parirala ekipama koje pretendiraju na naslov prvaka.

Iako se plasman u Europu kroz prvenstvo trenutno čini nedostižnim, on je moguć preko osvajanja Kupa. No, za takav podvig ‘Bijeli’ će se itekako morati potruditi. Na uobičajeno teški, već isplanirani raspored od dvije utakmice tjedno, nadovezat će se ove dvije odgođene uslijed mnogo potvrđenih slučajeva koronavirusa. K tome se još mogu pridodati četiri moguće utakmice u Kupu, a uz sve to Tramezzani mora sortirati svoju momčad i odrediti prvotimce. Vrlo težak zadatak za Hajdukovog trenera, koji zbog ovako gustog rasporeda sigurno neće stići na treninzima odraditi sve što je htio i isplanirao.

Da stvar bude još teža, Hajduku je sada više nego ikad potreban kontinuitet kvalitetnih igara i pravih odluka. One su prije svega neophodne za zdravo i pravilno funkcioniranje kluba, a onda i za spašavanje onoga što se spasiti da u ovakvoj sezoni.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.