Libar

Izvanučionička nastava

Izvanučionička nastava je oblik nastave koji podrazumijeva ostvarivanje planiranih programskih sadržaja koji se realiziraju izvan školske ustanove. Radi se o nastavi koju vole svi učenici, koja kod njih izaziva osjećaj isčekivanja i radovanja. U izvanučioničku nastavu spadaju: ekskurzije i izleti, terenska nastava, škola u prirodi, odlazak u kino, kazalište, galeriju, obrazovne i znanstvene ustanove, sportska događanja, te druge organizirane oblike poučavanja i učenja izvan škole. Međutim, da bi se nastavni terenski projekt proveo u djelo,ono iziskuje puno vremena za kreiranje i ozbiljan pristup nastavnika i učenika od pripreme do realizacije. Zato je bitna studioznost u organizaciji koja se kreira prema zadanim ciljevima. Cilj izvanučioničke nastave je učenje otkrivanjem u neposrednoj životnoj sredini, gdje se učenici susreću s prirodnom i kulturnom okolinom, ljudima koji u njoj žive i koji su utjecali na istu okolinu.

Radost otkrivanja, stvaranja i istraživanja pozitivno utječe na kreiranje kvalitetnih odnosa unutar formiranih radnih skupina, te utječe na ispoljavanje intelektualnih sposobnosti. Dimenziju više daje mogućnost interdisciplinarnog povezivanja sadržaja različitih nastavnih predmeta i područja. U navedenom se ostvaruje prednost ovakvog tipa nastave, što omogućava lakše i brže učenje.

Terenska nastava je jedan od oblika koji potiče intelektualnu radoznalost i utječe na stvaranje kvalitetnih odnosa u odgojno-obrazovnoj skupini. Ciljevi terenske nastave su: učenje otkrivanjem u neposrednoj životnoj okolini, upoznavanje učenika s prirodnim i društvenim komponentama, upoznavanje s ljudima koji iskorištavaju svoje prirodno okruženje i učenje o utjecajima čovjeka na okolinu. Terenska nastava od strane nastavnika može biti organizirana kao jednosatna ili višesatna, poludnevna, jednodnevna i višednevna s obzirom na plan i program, može biti jednopredmetna ili višepredmetna. Višepredmetna terenska nastava najčešće omogućuje korelaciju među nastavnim predmetima te se koristi mogućnošću interdisciplinarnoga povezivanja sadržaja različitih predmeta, što kod učenika stvara širu sliku. Za terensku nastavu nastavnik izrađuje izvedbeni plan i program koji obuhvaća odgojno-obrazovne ciljeve, ishode učenja, nastavna sredstva, oblike rada, metode, tehnike i postupke istraživanja, načine i oblike praćenja, elemente i kriterije vrednovanja ostvarenih ciljeva i ishoda. Sve navedeno je propisano i proizlazi iz nacionalnoga kurikuluma, predmetnih kurikuluma i nastavnoga programa pojedinih nastavnih predmeta.

Terenska nastava kao dio izvanučioničke nastave je na žalost premalo zastupljena, iako se radi o jednoj od najučinkovitijih metoda rada i učenja. Rad, učenje i druženje učenika na terenskoj nastavi razvija komunikaciju među vršnjacima puno bolje nego aktualna komunikacija na društvenim mrežama kojoj nedostaje neposrednost i izvorna stvarnost kao osnova. Jedno je sigurno – što se učenika tiče, nastavnik ne može pogriješiti s izvanučioničkom nastavom! Samo je potrebno da se nastavnici odvaže i implementiraju izvanučioničku nastavu kao platformu za sadašnjost i budućnost.

Robert Donis

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.