Libar

Čin 2. – povuci, potegni, sretno Mile!

Poraz u finalu Kupa značio je konačan rastanak KK Splita i Ivice Skelina. Još dok se činilo da je Skelin čvrsto na klupi, u kuloarima se počelo pričati o njegovom nasljedniku. Slaven Rimac i Ivan Velić kotirali su kao najizgledniji kandidati za preuzimanje klupe Žutih tih dana, ali ubrzo nakon odlaska Skelina počelo se baratati i drugim imenima.

I sva su, mora se reći, bila zvučna. Danijel Jusup, čovjek s tri osvojena kupa Krešimira Ćosića sa Zadrom i trofejem ABA lige iz 2003. bio je najmanje zvučno ime među njima, dakle možemo slobodno reći da su u javnost izlazila jaka imena. Da su se u Splitu odlučili na angažman zadarskog stručnjaka bio bi to njegov povratak na Gripe nakon 16 godina. Ipak, Jusup je brzo otpao iz kombinacija, a onda se kao bomba pojavila vijest da je sve dogovoreno s Aleksandrom Petrovićem, aktualnim izbornikom Brazila. Novinari su već počeli pisati životopis bivšeg hrvatskog izbornika za večernja izdanja, portali su gorjeli, ali je vrlo brzo stigla vijest da Petrović ipak ne može voditi Split. Potom se u javnosti pojavilo i ime Petra Mijovića, crnogorskog trenera koji je više od godine dana vodio podgoričku Budućnost i s njom ostvarivao solidne rezultate. Mijović je krajem siječnja podnio ostavku u najtrofejnijem crnogorskom klubu i ipak se nije odlučio na novi angažman tako brzo.

I onda, kada su se izvrtila sva imena, kada je KK Split nakon dugo vremena preuzeo medijski prostor, stigla je i konačna odluka. Split se odlučio na domaći kadar, čovjeka koji je prošao kroz omladinski pogon kluba i čija je logična stepenica bilo preuzimanje prve momčadi. Na mjesto prvog trenera promoviran je Mile Karakaš.

Mile Karakaš široj je javnosti poprilično nepoznat. Nije imao značajnu igračku karijeru, vrlo brzo se posvetio trenerskom poslu, a veliku je ulogu u njegovoj karijeri imao Dino Rađa koji ga je i doveo na Gripe da bude pomoćnik Ivici Buriću. Oni zagriženiji znaju i da je dugi niz godina radio u Splitovom podmlatku, da je vodio AKK Universitas, koji je figurirao kao druga momčad Splita, a najpoznatiji je po osvajanju zlatne medalje na kadetskom prvenstvu Europe 2018. s reprezentacijom Hrvatske koju su na parketu predvodili Prkačin, Perasović i Tišma.

Iako je imenovanje Karakaša veliki rizik jer momčad preuzima, bez obzira na sve nabrojano, neiskusan trener, ovaj bi se potez mogao pokazati pravim. Mlade igrače koji dolaze Karakaš dobro poznaje, znanje nije upitno, a veći motiv od vođenja omiljenog kluba sigurno ne postoji. Pred Karakašem su zahtjevni zadaci. Uprava kluba, navijači, a zasigurno i on sam očekuju ostanak u ABA ligi i osvajanje prvenstva.

Ni jedan od postavljenih zadataka nije lak. Zapravo, svi su jako teški.

Ono što se pitam već nekoliko dana jest je li možda sada konačno sazrijelo vrijeme da se jednom čovjeku da povjerenje. Ako ono postoji. Ako Karakaš nije doveden kao vatrogasno rješenje. Idemo čovjeku koji ima znanje i nekakve rezultate iza sebe dati povjerenje bez obzira na kratkoročan rezultat. U kompetencije novog trenera ne želim ulaziti, još manje znam razmišljanja čelnih ljudi kluba, al apeliram na sve koji odlučuju da ne potrošimo još jednog trenera bezveze i onda ponovno recikliramo i vrtimo uvijek ista imena.

Nije lako biti prvak Hrvatske. Da moram sada tipovati, Split bih svrstao i iza Cibone i iza Zadra. Samozavaravanje da je Split favorit i traženje trofeja na silu nisu put. Ako vjerujete Karakašu, nemojte mu u slučaju ‘neuspjeha’ odmah dati papire, ta se praksa pokazala promašenom.

Ne preostaje nam ništa drugo nego novom treneru zaželjeti puno sreće koju će iskombinirati sa znanjem. U debiju je, napomenimo i to, Karakaš nadmudrio Sesara i Splitu donio važnu prvenstvenu pobjedu.

A zanima li vas koliko će Karakašu biti teško doći do naslova prvaka i ostati u ABA ligi? O tome čitajte u završnom činu naše priče o KK Splitu.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.