Libar

Na Rujevicu se sada ide po pobjedu

Neopisive li sreće, ljudi moji! Hajduk je drugi puta u nizu pobijedio Rijeku na Rujevici. Ta Rujevica, neugledni dio najvećeg grada na Kvarneru, godinama je bilo mjesto na koje su Bijeli išli kao ‘na klanje’. I evo, u tako kratkom vremenu, dva puta je postalo mjesto sreće.
Dugo smo čekali nekakve pomake i barem mali tračak sreće i nade i napokon smo je dočekali. I da, da smirim euforiju i budem potpuno jasan, iako bi samo eventualno osvajanje kupa ovu sezonu učinilo podnošljivom, dopustit ćete mi da sam sretan jer je Hajduk u dva susreta u tako kratkom vremenu konačno Rijeci pokazao gdje joj je mjesto.
Svaki pravi navijač Hajduka Rijeku jednostavno ne smatra rivalom. Osim što se gradovi nalaze na Jadranu i što je nekoliko desetaka igrača nosilo dresove oba kluba, nekog temelja za rivalstvo jednostavno nema. Hajduk je u hrvatskim i europskim okvirima puno veći klub i baš zbog toga su godinama nervirale priče o nekakvom velikom rivalitetu i o ‘sto godina klečanja’ koje čeka Hajduka iza Rijeke.
Još jednom budimo jasni, Hajduk je daleko od onoga što bi svaki pravi navijač želio da bude, nije uopće neizgledno da i ovu sezonu na ljestvici završi iza Rijeke, ali veseli vidjeti da se trendovi mijenjaju i potpuno sam uvjeren da će splitska momčad u sezonama koje su pred nama redovno prvenstvo završavati ispred Rijeke.
Što se tiče hajdučke budućnosti, ona kao i uvijek može otići u dva smjera. Kalinić je, mora se reći, unio dašak sigurnosti u posljednju liniju koja izgleda ozbiljnije nego ranije. I dalje tu ima velikih propusta i kardinalnih grešaka, ali u usporedbi s prošlom sezonom i jednom od najgorih polusezona koja je iza nas, definitivno je vidljiv napredak. Kada bi Jakobušić i Nikoličius uspjeli isposlovati nastavak suradnje s Kalinićem, bio bi to pravi zamašnjak za momčad, ali i navijače.
Drugi igrač koji je pokazao da bi mogao biti pravo pojačanje je Marko Livaja. Kaštelanin je pokazao ono što smo svi znali. Da je klasni igrač koji radi razliku u ligi kao što je HNL. I zaista nije bilo potrebno više od devedeset rujevičkih minuta da to sa sigurnošću tvrdim. Nažalost, ono što brine svakog navijača jest to što i njemu ugovor ističe krajem lipnja pa je pred Nikoličiusom još jedan težak zadatak uvjeravanja Livaje da ostane na Poljudu. To neće biti nimalo lako jer mu sigurno neće nedostajati ponuda.
Osvježen Kačaniklićem, Livajom i Fosattijem Hajduk je u  Rijeci izgledao vrlo dobro. Dovođenje po jednog iskusnog igrača u svaku liniju pokazalo se kao odličan potez i jasan putokaz ako se želi nekakav ozbiljniji rezultat. Pred čelnim ljudima kluba sada je težak posao dodatnog pojačavanja momčadi, zadržavanja dvojice možda i ključnih igrača sada kada više nema Caktaša, ali fokus i dalje mora ostati na igračima koji će u prvu momčad doći iz Akademije. Bilo kako bilo, svjetlo je počelo tinjati, nadajmo se samo da se neće ugasiti brzo kao što je tome slučaj bio toliko puta do sada.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.