Libar

Idemo u planine!

Više je razloga zbog kojih netko odlazi u planine. Jedni kako bi vikend proveli u prirodi i pobjegli od užurbane gradske vreve. Drugi jer je fantastična tjelesna aktivnost kojom mogu izgraditi kondiciju i ući u formu. Treći zbog druženja sa prijateljima i guštanja, naročito kako bi proslavili određene praznike. A neki se totalno navuku, postanu pravi zaljubljenici u planine i bez njih nikako ne mogu. Radni tjedan provode maštajući o planinama i planiranju gdje otići za vikend, na koji se planinski vrh popeti. Navuku se i totalno odlipe na planine.

Povremeni ili aktivni planinari, svima je jedno zajedničko. Svih planina doziva, uživaju na njoj, a kad se vrate kući osjećaju se ispunjeno, radosno, opušteno i punih baterija za dalje. Nebrojeno je puno koristi od boravka u prirodi. Kako fizičkih tako i psihičkih. Pomaže nam da ostanemo zdravi i pomaže u prevenciji raznih bolesti. Pospješuje i doprinosi stabilnom oporavku nakon preboljenih bolesti. Pomaže nam u borbi protiv depresije, loših raspoloženja i podiže nas kada smo potišteni. Jednostavno je nemoguće vratiti se sa planine loše raspoložen.

Fantastičan je osjećaj biti na planini. Na svježem zraku, uz visoka stabla, pjev ptica, miris trave i toplinu sunca na obrazu. Zafrkancija i smijeh putem. Prijateljska podbadanja, prepričavanja prijašnjih uspona, priče o tome gdje se trenutno penje preostali dio ekipe koja nije tu. Osjećaj zdravog umora nakon uspona. Svaki uspon je zapravo tvoja mala pobjeda, svakim usponom pobjeđuješ sebe.

Dođeš do vrha, a oko tebe idila. Okrećeš se da vidiš pogled sa svih strana i ne možeš se nadivit. Svaki prizor je lipši od prethodnog. Okrećeš glavu sa live na desnu stranu i trudiš se upit svu tu čaroliju. Sačuvat duboko u memoriji svu lipotu da je se možeš u bilo kojem trenutku prisjetit. Stojiš ukopan u mistu, u tišini, fascinirano gledaš i pitaš se je li moguće da postoji nešto ovako lipo. Osjećaš se kao da si se ušteka u struju ka mobitel i puniš se. Osjećaš kako ti se duša puni. Osmijeh na licu, toplina oko srca. U trenu nestane sav umor. Nađete dobro misto di ćete ostat i svi počnu vadit spizu koju su ponili. U sekundi se vade razne delicije, sve miriše, sve slađe od slađeg, a ruke nam se međusobno sudaraju u želji da uzmemo točno onaj komad koji smo pikirali. –

Planinari planinu osjećaju kao svoju i o njoj brinu. Čuvaju je, održavaju i označavaju puteve. Štite je, ne zagađuju i trude se ostaviti je jednako lijepom i za iduće generacije. Organiziraju planinarske škole, razne izlete, izložbe planinarskih fotografija, obilježavaju razne obljetnice, tradicionalne uspone… Na razne načine se trude da na druge prenesu duh planine i ljubav koju prema njoj osjećaju, a sve u svrhu promicanja planina i očuvanja istih.

Ne samo što brinu o planini, planinari su i veliki ljudi. Uvijek se rado odazovu i sudjeluju u raznim humanitarnim akcijama. Daruju krv, prikupljaju donacije za bolesne, potresom pogođene ili siromašne građane našeg grada. Kada je potrebno, organiziraju se i gase požar, poput onoga koji je zahvatio Mosor i ugrozio naš slavni planinarski dom „Umberto Girometta“. Puno planinara je aktivno i u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, gdje sudjeluju u raznim potragama i spašavanjima i nesebično daju sebe da bi pomogli nekome u nevolji. Trude se planinarenje približiti svima i dobrobiti ovakve aktivnosti podijeliti s drugima.  U svoje redove sve više uključuju i osobe s invaliditetom, te sve koje su na neki način povezani s njima. Trude se osmisliti što više aktivnosti u kojima mogu sudjelovati i uživati jednako kao i svi.  

Dragi moji planinari, šta vam reć na kraju. Na puno još planina bili, u veselju se sretali i sretno se vratili!

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.