Libar

Učiteljice života

Svi koji su prošli školovanje mogu posvjedočiti da u odgojno-obrazovnim i znanstvenim institucijama dominiraju žene! U svim školama i na svim fakultetima koje sam pohađao kao učenik i student i na kojima sam proveo radni vijek žene su bile brojem dominantne. Više je razloga zašto je tome tako, a najveći je svakako činjenica da žene u većoj mjeri biraju nastavnički smjer prilikom upisivanja studija. Drugi razlog je priroda posla jer se u najvećoj mjeri uz obrazovne kompetencije traže one odgojne koje su prirođene ženama zbog majčinskog pedigrea.

Ovo je mala pozitivna priča o ženama koje su za mene bile „učiteljice života“. Iako je kao i svemu bilo i negativnih primjena, ipak se radi o primjerima koji ni po čemu ne mogu zasjeniti majčinski pristup i radost u očima odgajateljica i učiteljica kad bi im povratnom reakcijom pokazao da znam. Nikada neću zaboraviti svoju tetu iz vrtića koja je kao mlada djevojka dobila prvi posao i radila ga s puno pažnje i kreativnosti. Grupe su u tadašnja vremena bile velike, ali niti jedno dijete nije bilo zakinuto, niti je tražilo „mamu“. U školama je dominirala disciplina, učitelji su jako insistirali na odnosu prema radu, ali na to si bio pripremljen, radilo se o „nekadašnjem normalnom“. Moja učiteljica je bila neprikosnoveni autoritet koja se u takvoj atmosferi mogla posvetiti obrazovnom segmentu i udariti temelje za buduće uspjehe. Gospođa u srednjim godinama, nije imala svoju obitelj, njezino obiteljsko okruženje je bila škola, a obitelj djeca koja su se mijenjala kroz generacije i generacije. Teško mogu zaboraviti svoje učiteljice predmetne nastave kojima smo kao pubertetlije davali razne nadimke, bez namjere da ih povrijedimo, sve je bilo nekako nevino, a s druge strane, imali smo strahopoštovanje. Nakon roditelja, najvažnije osobe za jednog učenika koji tada nije bio svjestan da će mu temeljna znanja odrediti izbor profesije su bile učiteljice hrvatskog, engleskog, povijesti, zemljopisa, biologije … Žao mi je što im nisam imao prigodu barem reći HVALA, sad s njihove pozicije znam koliko je važna uloga učiteljice za budućnost svakog učenika.

Stvari se nisu promijenile kada sam se kao kolega pojavio u zbornici u kojoj su, pogađate, dominirale žene: ravnateljica, pedagoginja, tajnica, učiteljice od 1.-4. razreda, predmetne nastavnice … i tamo u kutu zbornice jedna ćelava glava kolege iz engleskog jezika. Prvi nastavnički koraci su bili podržani od strane kolegica, riječi ravnateljice mi još odzvanjaju: „ne trebaš se bojati učionice, ne postoji toplije okruženje jer u njoj žive djeca, samo budi svoj i ne sumnjaj u svoje znanje!“. I tako su mi cijeli radni vijek obilježile kolegice, ravnateljice, dekanice i rektorice … koje su se dok sam još kao neiskusan glavinjao, u najvećoj mjeri postavile kao druge majke. Danas je već atmosfera u kojoj je dominantan kolegijalan odnos koji se miješa s prijateljskim, a dolaskom novih mladih snaga se nije promijenio trend većeg broja žena. Moram biti iskren da nije uvijek lako, i da se nekad u ženskom većinskom radnom okruženju treba izboriti, znati kada se treba povući, kada treba pohvaliti, kritizirati, laskati i pomoći. Ipak, teško je zamisliti školu u kojoj žene nisu u dominantnoj poziciji iz opisanog, i to ne samo brojem. Žena u školi je kolegica i prijateljica, majka i učiteljica života!

Ne predaje učiteljica ono što želi, ne predaje učiteljica ono što zna, učiteljica predaje ono što jest!

Robert Donis

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.