Libar

Žena za sva vremena!

Da, žena je sve. Ona je početak i kraj. Neiscrpan izvor inspiracije, povod za rat, ulog za budućnost. U njoj je cijeli svijet. O njoj se ispredaju priče, pišu i pjevaju pjesme, kidaju živci. Priča uvijek ima dvije strane. Ovo je moja!

Da, slabe smo i jake. Hladne i blage istovremeno, ima nas dobrih, ima nas loših. Jer smo ljudi. Uvijek se uhvatim riječi Hillary Clinton – „ljudska prava su ženska prava, a ženska prava su ljudska prava“. I tu je točka. Iako smo s Venere, nema nas nitko pravo zbog toga prozivati. Imamo pravo na hormonalne poremećaje, imamo pravo urlati, imamo pravo birati epiduralnu, ili ne birati roditi uopće, možemo si priuštiti ne raditi, pušiti, psovati. Isto kao i oni likovi s Marsa. Bar sam ja u svojih uskoro 40 godina života tako doživjela stanje stvari. I moja majka ako mogu primijetiti. Već davnih dana sada. Dopustite mi da sam u krivu. Dalmatinske žene su emancipirane, ne, ne, mogu birati biti emancipirane. Ima nas svakakvih. I to je u redu. Odlične smo učenice kroz osnovnu i srednju školu, mnogo nas završi fakultet, imamo poslove u svim branšama. Skoro u svim, zapravo. Nije da nam je netko uskratio pravo na rad na baušteli.

Za to smo se izborile. Početkom 20. stoljeća britanske i američke sufražetkinje izborile su neke od prvih pobjeda za pravo glasa. 1908. godine u New Yorku su marširale za pravo glasa i više plaće.  Europa je kroz stoljeće probudila svijest o pravima žena. Naravno da borba još uvijek traje, daleko od toga. Feministički pokret se prilagođava i nudi potporu. U Dalmaciji razne udruge  pružaju potporu svojim sugrađankama. Glasne smo i ne bojimo se. Naravno da ima problema u poimanju žene na tržištu rada, da ima rodnog zlostavljanja i šovinizma, ali to najviše govori o onima koji su takvih stavova i predrasuda. Danas se bar možemo takvima u brk nasmijati i izbaciti par dosjetki koje će im usta začepiti.  Nisam ni sama bila izuzeta od seksističkih primjedbi. Vjerujte mi na riječ, takve je jezikova juha oparila žestoko. Javnost se diže na noge kad treba i polemizira. No, moje iskustvo je zapravo bitno drugačije, a nakon razgovora s mnogo kolegica, prijateljica, poznanica i inih, i njihovo se bitno ne razlikuje. Žena je ženi vuk! U moru situacija žene se ne mogu dogovoriti kako zajedničkim snagama stati na kraj preprekama koje im se serviraju. Dapače, još ga i razbuktaju. Nije rijedak ni komentar naših rodnih inačica da su žene neostvarene jer nisu majke, ili udane slučajno. A tek kritiziranje tuđeg izgleda. Jeste li ikada doživjeli da vam muškarac docira o spoju boja, debljini , frizuri ili šminki? Dakle, muškarci nam nisu oduzeli dostojanstvo, suočite se s tim. Same sebi skačemo u usta, ne poštujemo dogovore, ogovaramo i ljutimo se jedne na druge. Oni samo mirno stoje sa strane i gledaju razvoj situacije. Štoviše, pokušaju ponekad i smanjiti tenzije i pomoći da se problem riješi. Oni su nam pobočnici, sve češće i velika podrška. Biološki je to uvjetovano, moje dame, ponekad je teško izaći iz vlastite kože. Objektivno i subjektivno gledajući,te su stvari očite. Na stranu multitasking koji nam je inherentan i po kojem smo superiorne muškarcima, nije nam puno pomogao. A mogao je.

Treba nam još dosta samokontrole, cijeloživotnog učenja, građenja samopouzdanja, neuplitanja u tuđe živote i izbjegavanja nepotrebnih konflikata da bismo napokon mogle biti u egalu sa suprotnim spolom. Kako je život borba, moramo se i dalje nastaviti boriti, prvenstveno same sa sobom. Pa što je malo borbe, nema šanse da bitku izgubimo. Ne trebamo se boriti za jednakost, jer je priroda raspodijelila karte, ali jednakopravnost u društvu moramo do kraja izboriti, a to ćemo najbolje učiniti ako zbijemo redove, pokažemo jedinstvo i pokažemo kako je dobro biti žena.

Jadranka Akelić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.