Libar

Biti žena studentica!

Žene, odnosno studentice, danas dominiraju u visokom obrazovanju. No, nije uvijek bilo tako. Pristup visokom obrazovanju za žene omogućen je u drugoj polovini 19. stoljeću, ali ipak broj žena koje su tu mogućnost koristile bio je relativno malen. Uzrok tomu bilo je to što se visoko obrazovanje nije uklapalo u identitet žena 19. stoljeća, koji je naglašavao primarnu ulogu žena kao majki i kućanica. Na našim prostorima, preciznije, na Zagrebačkom sveučilištu do 1901. godine ženama je bilo zabranjeno studiranje. Negativan stav društva prema obrazovanju žena vidljiv je u tome što je u Europi i Americi, do Prvog svjetskog rata, ženama često bilo omogućeno školovati se za određene profesije i prije nego im je bilo dopušteno zakonski se baviti njima. Ipak, s napretkom feminističkog pokreta, ali i promijenjenim okolnostima koje su donijela dva svjetska rata, situacija se mijenjala, te se u drugoj polovini 20. stoljeća izjednačuje omjer žena i muškaraca na fakultetima, da bi od 90-ih godina prošlog stoljeća on rastao u korist žena.

Danas su žene, studentice, zastupljenije u hrvatskom visokom obrazovanju u gotovo svim područjima. Dominiraju u prirodnim znanostima, društvenom, humanističkom, umjetničkom i biotehničkom području te u biomedicini i zdravstvu, dok su tehničke znanosti pretežno „muške“. Zašto žene rjeđe odabiru tehničke fakultete? Stručna psihološko-pedagoška literatura donosi različite teorije. Prema jednoj od teorija, slabije matematičko-logičke vještine žena su genetski uvjetovane. Iduća teorija kaže da žene nisu nužno prirodno slabije u matematičko-logičkoj inteligenciji, već percipiraju sebe kompetentnijima u aktivnostima koje se oslanjaju na komunikaciju i socijalne sposobnosti pa u skladu s time biraju i studij. Jedna od teorija polazi i od faktora okruženja, prema kojoj se djevojčice u školi manje potiče u matematičkim i prirodnim znanostima pa tako dio njih ne ostvari svoj puni potencijal u tom području, niti razvije afinitet koji bi u konačnici doveo do upisivanja fakulteta iz tog područja. Osim toga, žene rjeđe upisuju tehničke fakultete jer smatraju da su im mogućnosti napredovanja, u tom tradicionalno muškom području, znatno ograničene. Taj problem je prepoznat na razini Europske unije pa je u skladu s time 2015. godine donesena rezolucija koja potiče, među ostalim, jednaku zastupljenost žena u visokom obrazovanju u STEM području, dakle na tehničkim i biotehničkim fakultetima, fakultetima prirodnih znanosti te medicine i zdravstva. S obzirom na činjenicu da su žene u Hrvatskoj slabije zastupljene samo na tehničkim fakultetima, poput FESB-a, FER-a, FSB-a, možemo zaključiti da Hrvatska napreduje po pitanju uključenosti žena u STEM područje.

Kakav je položaj studentica na  dominantno „muškim“ i dominantno „ženskim“ fakultetima? Jedan od splitskih fakulteta na kojem dominiraju studenti je FESB. Ipak, jedna donedavna studentica strojarstva, smjera kojeg i danas gotovo u potpunosti upisuju muškarci, navodi kako nije doživjela negativna iskustva ili diskriminaciju kao žena na „muškom“ studiju. Istaknula je kako su neki od profesora isticali kako je lijepo vidjeti da se sve više cura upisuje na tehničke fakultete i općenito zanima za tehničke znanosti. Tako smjerovi industrijskog inženjerstva, računarstva i elektrotehnike imaju posljednjih godina približno jednak omjer studenata i studentica. Na Filozofskom fakultetu, koji ja pohađam, prevladavaju žene, a i sama nastavnička struka smatra se primarno „ženskom“ pa je time prostor za rodnu diskriminaciju znatno sužen, a osobno nisam doživjela niti čula za neki slučaj. Ipak, nisu svi smjerovi isključivo „ženski“, studiji povijesti i filozofije imaju približno jednak broj studenata i studentica po generaciji. Na smjerovima koji su pretežno „ženski“, poput pedagogije i učiteljskog studija, profesori ne kriju svoje zadovoljstvo kada u klupama ugledaju i muške kolege. Razlog tom zadovoljstvu leži u tome što muškarci koji upisuju te studije razbijaju stereotip o muškarcima kao nezainteresiranima za poslove koji zahtijevaju učestalu interakciju i komunikaciju s djecom i mladima te razvijenu socio-emocionalnu inteligenciju. Čak i obrazovne politike na razini Europske unije potiču muškarce na upisivanje „ženskih“ smjerova zbog specifičnih potreba korisnika, primjerice djece koja bi ostvarila bolju komunikaciju i povezanost s muškim učiteljima ili odgojiteljima.

Hrvatsko je društvo, u posljednjih sto godina, od relativno malog broja žena koje su se obrazovale za učiteljsku struku (kao tada društveno najprihvatljiviju za ženski rod), došlo do dominacije žena na svim fakultetima, izuzev onih tehničkih znanosti. Što se situacije nakon fakulteta tiče, žene još uvijek teže dobivaju neke poslove, ali i teže napreduju do viših pozicija, zbog raznih društveno uvjetovanih stereotipa i predrasuda. U tom smislu potrebno je i dalje raditi na emancipaciji žena te pritom ne zaboraviti da je ključ ostvarenja emancipacije svijest o nejednakosti i razumijevanje potrebe djelovanja s ciljem promjene, koji se postižu – obrazovanjem!

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.