Libar

Tramezzanijev prvi remi; za prolaz u Kupu Hajdukova će igra trebati biti puno uvjerljivija

Hajduk je u sklopu derbija 25. kola HT Prve lige remizirao s Goricom na neugodnom gostovanju. Završilo je rezultatom 1:1 – domaće je u vodstvo doveo nespretni autogol Mujakića, da bi Splićane u utakmicu vratio Atanasov na koncu prvog poluvremena. Ovim ishodom obje momčadi zadržale su svoja mjesta na ljestvici: Gorica ostaje treća, dok Hajduk zadržava četvrto mjesto tablice.

Paolo Tramezzani na teren je izveo ponešto izmijenjenu momčad u odnosu na prošlo kolo, bitno oslabljenu izostancima kartoniranog Marca Fossatija i ozlijeđenog Umuta Nayira. Tako je Hajduk ponovno počeo u svojevrsnoj 3-4-3 varijanti, ovaj put s Jairom u vršku napada i Janijem Atanasovom u sredini terena. Talijanskom strategu očito je bio plan Goricu pritisnuti u zadnjoj liniji prilikom njihovog iznošenja lopte, stoga opcija s brzim Brazilcem kao centarforom nije previše iznenadila. Ovaj mu je to donekle i isplatio, uzevši u obzir da je bio začetnik akcije koja je dovela do jedinog pogotka ‘Bijelih’. No, također je dojam da je Jairo morao iskoristiti veliku priliku iz drugog dijela, kada se našao jedan-na-jedan s vratarom Banićem nakon odlične asistencije Kačaniklića.

Kao što je bilo i za očekivati, gledali smo poprilično čvrstu i defenzivno orijentiranu utakmicu, u kojoj ni jedna momčad nije uspijevala stvoriti mnogo prilika koje bi bile opasne po suparnički gol. Tako su golove prouzročile individualne kvalitete Matara Dieyea i Marka Livaje, od kojih se potonji ponovno iskazao kao jedno od glavnih imena utakmice asistencijom i svojim besprijekornim osjećajem za igru. Međutim, gusta obrana Gorice nije Livaji davala puno mjesta da napravi nešto opasnije i konkretnije, imajući u vidu da je većim dijelom utakmice bio pokriven s čak dva igrača. ‘Bijeli’ su taj višak u nekim situacijama pokušali iskoristiti, no to nije bilo odviše opasno po Banićev gol.

Unatoč malom broju konkretnih akcija, utakmica je bila poprilično dinamična i odavala je dojam da obje momčadi u bilo kojem trenutku mogu doći do pobjede. Većini opasnih situacija uzrok su bile nespretne reakcije obrana, a ono što je zajedničko obama golovima je to da se do njih došlo preko individualnih pogrešaka. Takvim raspletima kumovao je visoki presing, kakav su pristup obje ekipe gajile tijekom čitave utakmice. Domaći strateg, Siniša Oreščanin, svoju je igru postavio na sebi svojstven način, težeći posjedu lopte i mirnom iznošenju lopte iz svoje u suparničku polovicu, na što mu je Tramezzani odgovorio pritiskom svog brzog napada na njegovu zadnju liniju. Međutim, ni Hajdukova obrana nije imala mira prilikom kreacije svog napada, pošto su Lovrić, Dieye i Nimely vršili pritisak na zadnju liniju ‘Bijelih’.

Gorica je većinu utakmice bila posjedom dominantna, te djelovala dosta organiziranije i konkretnije od gostiju, iako statistika pokazuje da je bilo riječ o vrlo izjednačenoj utakmici. Većinu opasnih prilika za Goricu kreirao je Kristijan Lovrić, uputio je i par lijepih udaraca, a dojam je da za njegovo čuvanje Hajdukova obrana i nije imala pretjerano dobrih rješenja, unatoč tome što nije postigao nijedan gol.

Možda bismo gledali drugačiju utakmicu da je Hajduk bio osnažen Fossatijem i Umutom, koji bi zasigurno doprinijeli Hajdukovoj igri. Talijan je u nekoliko prethodnih utakmica iskazao svoje kvalitete povezivanja veznog reda i napada, pri čemu je splitska momčad izgledala puno opasnija. Jairo je zasigurno drugačiji tip napadača od Umuta, koji je klasični target man, a „forte“ mu je spuštanje lopti za Livaju i Kačaniklića. Dojam je da je u ovoj utakmici Hajduku to dosta nedostajalo.

Gorica i Hajduk već u utorak u Velikoj Gorici igraju utakmicu četvrtfinala Hrvatskog nogometnog kupa. Nakon ovako izjednačene utakmice, teško je predvidjeti tko će biti bolji u tom okršaju i tko će u goste Dinamu na Maksimir. Hajduk će zasigurno biti osnažen Fossatijem, dok je nastup Umuta još uvijek upitan. Ono što je posve jasno je da će ‘Bijeli’ morati odigrati puno bolje, brže i konkretnije nego što je to bio slučaj danas. Za pobjedu protiv ovakve momčadi nužna je timska igra, a ključno stvoriti mnogo prilika, došle one na ovaj ili onaj način: visokim presingom i kontrama ili preko posjeda lopte. Pobjeda u tom susretu i osvajanje Kupa je imperativ i najizvjesnija karta za Konferencijsku ligu, stoga u tom susretu nema prostora za kiks.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.