Libar

‘o’š se kladit?

Idemo po redu. Čovjek uvijek traži sreću. To mu je u naravi. A što je pak sreća, e to ovisi o pojedincu. U našem materijalističkom društvu, ljudi sreću okušavaju igrajući razne kombinacije. Ah, kombinacije!!! Reklame nude za svakoga po nešto, lutrije raznih vela, tombole, bingo, loto…te  famozne sportske prognoze, oklade na trkalištima, igre na automatima. Pa gdje su onda rulet, bakara, Black-jack, preferans, bridž i mnoge druge. Tko bi odolio zovu kocke?

Da se razumijemo, kocka je poodavna izmišljena, i Cezar je prešao rijeku bacivši je, i Europom je tutnjala kroz Srednji vijek i razgranala svoje pipke po Amerikama. Nema vesterna u kojem se karte ne bacaju na stol. Po mnogim „zagrižencima“ rizik se isplati. Sve su vam to pravi matematički znalci. Što je malo teorije vjerojatnosti za naše vrle momke, peje se dile kapom i šakom u našim školama. Sve se obogatilo, kupuju se stanovi i auta, nema što. Dragi moji, dajte najte. Koje su šanse za isplatiti sve te uloge. Ajde, početnička sreća, dogodila se i meni. Ovakav laik kao što sam ja uplatio ticket za 10 kn nasumično, i evala, 88 kn za studentsku kavu leglo k’o budali pleska. Srećom, nisam se dalje okušavala. I dan danas se sjetim osjećaja ushićenja kad sam vidjela rezultate utakmica. Adrenalin je moćna stvar. Eh, da, prijavila sam majci svojoj. Vrisak s druge strane ne mogu dočarati. „Ti bi kruva bez motike, jel’? Samo provaj još jednom, jadna ti sam ne bila“…. Otac je mudro šutio. Pa, on me je takoreći i primjerom podržao. Nemali broj puta je moju sestru i mene dignuo na pult kioska lutrije da zagrabimo proljetnu srećku i s kovanicom zagrebemo ne bi li pronašli dobitnu brojku. Pa, svi to rade,i staro i mlado, folklor koji opstaje. Svo zlo u tome, jel’ tako? Ali, to je bilo prije 20 i kusur godina. Od tada su kladionice nikle kao gljive poslije kiše. Redovi su veći nego ispred pekare. Zapravo, nekako mi se čini da su jedino te dvije vrste trgovina i ostale dovoljno primamljive da bi se uopće red i formirao.

Shvaćam zašto nas igre na sreću vuku. Nema posebnog velikog napora i truda, iščekivanje je slatko i osjećaj dobitka nenadmašan. Naravno, problem nastane kad pohlepa zakuca na vrata srca i ovisnost obuzme mozak. Nažalost, stručnjaci već dugo naglašavaju da je vrag odnio šalu i da je pošast ukorijenjena. Otelo se kontroli, posebno u koroni. Maloljetnike nitko ne nadgleda dok se igraju preko svojih kompjutera i lozinki, državni proračun se puni jer takav vid zabave okreće novac pa je stoga nevoljna efikasno reagirati. I tako smo opet ovisni jedni o drugima. Djeca o roditeljima, muževi o ženama. Uzet ću za pobliže objašnjenje opet svoj vlastiti primjer. Tata je discipliniran, nikada nije prešao granicu. Točno broji koliko je kada uplatio i koliko je izgubio. Doduše, tata ne pije, ne puši i nema motor. U penziji dva sata dnevno piskara po onim pustim brojevima i koeficijentima, računa, dopisuje se s bratom u Sloveniji da mu ovaj vidi je li mu izračun dobar i onda uplati od 5 do 10 kuna. Nikad više od toga. Mater mu je jednom uskratila ručak ( i valjda još nešto) kad je cifra bila nešto viša pa se greška ne ponavlja. Materin domet je tombula za Svetog Duju. Ajde, ka’ to može, to je vezano za vjeru. Oli nije 🙂 Dakle, ključ je u obitelji, kao i uvijek. Biti uvijek na oprezu,  ne dopustiti da se igra na sreću zavrti i okrene na krivu stranu. Ruski rulet je ipak zakonom zabranjen.

Jadranka Akelić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.