Libar

Međunarodni dan sreće

Danas više nego ikad tragamo za srećom i trudimo se postići ju na razne načine. Pitam se što je tome doprinijelo? Jesmo li napokon shvatili sve njene dobrobiti ili je na nas utjecalo to što se sve više ističe koliko je bitno težiti osobnoj sreći? Ili smo jednostavno shvatili da nije sebično kroz život biti vođen onim što nas čini sretnim, zadovoljnim i što ispunjava svaki atom našeg bića!?

Svatko za sebe treba pronaći odgovor na pitanje što je sreća i što nas čini sretnima. Jedinstveni odgovor koji vrijedi za svih podjednako, ne postoji. Individualna je, mijenja se i stalno iznova pronalazimo nove detalje koje nas čine sretnima. Tijekom raznih iskustava u životu čovjek otkriva što je ono što mu istinski znači. Naročito poslije teških životnih iskustava, kada većina shvati kako se sreća zapravo krije u sitnim detaljima, naizgled običnima koje shvaćamo zdravo za gotovo i inače ne obraćamo na njih pažnju.

U okolnostima u kojima se cijeli svijet trenutno nalazi i s čim se svatko od nas zbog toga susreće, postalo je veoma izazovno biti sretan. Mnogi u tome ne uspijevaju, te se zbog toga osjećaju još više frustrirano. U zadnje vrijeme, biti sretan i pozitivan kao da je postala nužnost. Jesmo li danas svi pod velikim pritiskom da se neprestano osjećamo sretno i pozitivno? Negativni osjećaji kao da se izbjegavaju, o njima se rijetko priča, te su ljudi prisiljeni glumiti. Neki su otišli toliko daleko da ne dozvoljavaju da se u njihovom društvu priča o ičemu negativnom. Zar je njihova vlastita sreća krhka kao kula od karata i boje se da se ne uruši? Ili se jednostavno radi o „lošim prijateljima“ koje trebamo ostaviti iza sebe?

Činjenica je da život nije uvijek “livada sa cvijećem”. Prepun je lijepih i manje lijepih trenutaka, uspona i padova koji se neprestano izmjenjuju. Danas je više nego ikad potrebno naglasiti kako je u redu ponekad ne biti ok. Dopustiti i ostalim emocijama da izađu na površinu i jednostavno taj dan ne biti ok. Uzeti vrijeme za sebe. Proživjeti i otpustiti svaku negativnu emociju koja nam dođe. Na žalost, nitko nas ne uči kako se nositi s izazovnim situacijama, te mnogi pribjegavaju različitim metodama i alatima, više ili manje uspješno.

Je li sreća „state of mind” i s njom se budimo ili se trudimo postići je na razne izvanjske načine? Nije li ona produkt vanjskih okolnosti koje u svakom trenutku mogu nestati i ostaviti nas nesretnima ili je pronalazimo unutar sebe i nitko nam je ne može oduzeti?

Bez obzira na sve, potrebno je pokušati naći sreću i u surovoj stvarnosti. Ako nas trenutno ništa ne motivira, ne inspirira, ne predstavlja nam zadovoljstvo, uvijek pomaže prisjetiti se onoga što nas je nekoć veselilo i napraviti to ponovno. Jednom, dva puta možda neće biti efekta, ali će s vremenom ponovno izazvati onaj lijepi osjećaj koji nam je poznat od prije. Pomaže i biti zahvalan na kraju dana iako nam se naizgled čini da nemamo na čemu biti zahvalni. Smatram kako definitivno u svakom danu imamo barem jednu činjenicu na kojoj možemo biti zahvalni. Na tome što smo se probudili i što imamo još jedan dan ispred sebe kojeg možemo ispuniti onim što nam znači i što nas ispunjava. Ma kako izazovna bila situacija sa kojom se susrećemo, mi je interpretiramo i dajemo joj smisao. Na nama je da odredimo je li to što nam se dogodilo zapravo loše ili dobro za nas. Jesmo li iz toga nešto naučili, izvukli pouku, sazrijeli tim iskustvom. Ne možemo kontrolirati sve okolnosti koje će nam se dogoditi u životu, ali mi smo ti koji dajemo značenje svemu što nam se dogodi.

Svakim danom dobivamo novu stranicu u svojoj knjizi života, na nama je kojim ćemo je bojama obojati. Nekada možda tamnijima, nekada svjetlijima, ali će sve u konačnici činiti naš život i prezentirati sva naša iskustva, uspone i padove. Život koji nam se svima svakodnevno dešava.

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.