Libar

Naspavajte se!

Disanje, hrana, voda, seks, spavanje, homeostaza (održavanje ravnoteže bio-kemijskih procesa u organizmu) i ekskrecija (izlučivanje štetnih tvari), prema američkom psihologu Abrahamu Maslowu, spadaju u temeljne fiziološke potrebe svakog čovjeka. Problem s kojim se suočava velik broj populacije, od tinejdžera do osoba starije životne dobi je manjak sna, bio on namjeran (npr. gledanje televizije do kasno u noć…) ili nenamjeran (nesanica). Što se može uopće definirati kao manjak sna? Službene preporuke za odrasle osobe su od 6 do 8 sati sna pa bi sve ispod 6 sati sna predstavljalo manjak. Međutim, svi znamo da se netko sa 6 sati sna osjeća odmorno i produktivno, dok se netko s 8 sati sna osjeća nenaspavano i mrzovoljno. Dakle, radi se o subjektivnom osjećaju nedostatka sna koji se očituje kroz umor (fizički i mentalni), razdražljivo raspoloženje i slično.

Poznati mit vezan uz spavanje je da genijalnim umovima treba manje sna. Taj mit je temeljen na nekim primjerima iz povijesti. Leonardo da Vinci je navodno spavao ukupno 1.5-2 sata dnevno, spavajući petnaest minuta svaka četiri sata. Takav način spavanja naziva se polifazičnim snom, a prakticirali su ga još i Nikola Tesla, Napoleon i Thomas Jefferson. Međutim, jedan od najpoznatijih genijalaca, Albert Einstein, obožavao je spavati i čak je premašivao standard spavanja odraslih osoba. Inače je spavao 10 sati, a kada bi radio na nekom izumu, i po 11 sati dnevno. Uz to bi često i preko dana odspavao pola sata. Einstein je očito prepoznao sve blagodati onoga što je uobičajena praksa i u našem dalmatinskom podneblju, poznato kunjanje, pižolot, „ubijanje oka“, koje se uobičajeno obavlja u vremenu nakon ručka, a najkasnije do pet sati popodne. Ipak, neuroznanstvenici upozoravaju da popodnevno spavanje ne bi trebalo trajati duže od 90 minuta jer bi u suprotnom moglo izazvati nesanicu.

Još jedan od mitova vezanih uz spavanje je da su kronično neispavana kategorija studenti. Ritam spavanja ovisi o akademskim i svim ostalim obvezama, sposobnosti planiranja i organizacije, kao i tome jesu li dnevni ili noćni tip za učenje. Problem neispavanosti kod studenata dolazi do izražaja najviše za vrijeme ispitnih rokova. Ja sam, primjerice, dnevni, preciznije, jutarnji tip. Mozak mi najbolje funkcionira pola sata nakon buđenja i tada sam najproduktivnija u učenju. S obzirom da počnem rano ujutro učiti (oko 8 sati), uz obavezan odmor (koji nekad uključuje „ubijanje oka“ nakon ručka), do kasnih poslijepodnevnih sati radna memorija mi je popunjena za taj dan. Takvog ritma se strogo pridržavam za vrijeme ispitnih rokova, poučena iskustvom iz srednje škole kada sam bezuspješno pokušala biti „noćna ptica“. Također, većina mojih kolega uči preko dana, a na noćno učenje se odlučuju samo u izvanrednim situacijama. Pojedinci koji redovito tijekom ispitnih rokova prakticiraju učenje noću, kao glavni razlog navode mir i tišinu, koji ne mogu ostvariti preko dana, uz ostale ukućane, cimere ili buku s ulice. Glavni suputnici na putu znanja tada im postaju veće količine kave ili energetska pića, a u uobičajeni ritam se vraćaju čim se ispiti polože. Činjenica je da je noćno učenje dugoročno neodrživo jer je čovjek jednostavno „programiran“ na aktivnost po danu i odmor po noći pa obrtanje situacije već i nakon nekoliko dana dovodi do spomenutih negativnih efekata: umora, razdražljivosti i slabe koncentracije.

Kao i u svemu, tako se i u spavanju ljudi razlikuju. Nekome je potrebno više sna, nekome manje, ali ono što je sigurno jest da je svima potreban. Da Vinci je uz 2 sata sna dnevno stvarao vrhunska umjetnička djela, Einstein je uz 10 sati sna dnevno došao do opće teorije relativnosti, a vi se pokušajte naći negdje u sredini i biti odmorni i produktivni u svakodnevnom životu!

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.