Libar

Netipični studenti

Što pomislite kada netko kaže „student“? Vjerojatno na osobu između 18 i 28 godina kojoj su glavna zanimacija fakultetske obaveze koje pokušava više ili manje uspješno balansirati sa svojim društvenim životom – druženjima s prijateljima, sportom i ostalim, ovisno o osobnim preferencijama. Međutim, postoje i studenti koji se ne uklapaju u ovu ustaljenu predodžbu studenta. To su, primjerice, oni studenti koji imaju 30 i više godina, studenti-roditelji, studenti s prethodnim radnim iskustvom, studenti sportaši. Njih se uobičajeno naziva „netipičnim studentima“. Različiti su motivi zbog kojih se ljudi u tridesetima, oni koji su roditelji, koji se profesionalno bave sportom, koji su prethodno radili ili još uvijek rade odlučuju na studiranje. Motivi su najčešće: ekonomski – želja za daljnjim napredovanjem na postojećem poslu, što dovodi i do veće financijske dobiti i sigurnije egzistencije te osobni – želja za osobnim napretkom, što podrazumijeva usavršavanje postojećih znanja i vještina, ali i stjecanje novih.

„Netipično studiranje“ neminovno prate i određene otegotne okolnosti. Jedna od otegotnih okolnosti studiranja u „kasnijim“ godinama je kognitivno opadanje, odnosno teže memoriranje podataka, ali i njihovo povezivanje u cjeline, međutim, ono uglavnom nastupa u četrdesetim godinama, dok su osobe u tridesetima uglavnom još uvijek u dobroj kognitivnoj formi. Nadalje, problem studenata roditelja je to što u sklopu hrvatskih sveučilišta ne postoje ustanove u kojima bi njihova djeca bila zbrinuta u vrijeme predavanja. Što se tiče studenata koji rade, njihove mogućnosti studiranja su vrlo smanjene kada govorimo o rasporedu predavanja, nije prilagođen osobama koje rade, a mogućnost izvanrednog studiranja ne postoji na mnogo fakulteta. Studenti sportaši dijele probleme sa studentima koji rade jer je ponekad vrlo teško uskladiti ritam studiranja s treninzima i sportskim natjecanjima te su stoga često prisiljeni birati između sporta i obrazovanja.

Unatoč nabrojanim manama postoje i mnoge prednosti studiranja u kasnijoj dobi. Osobe u tridesetima mahom imaju više životnog iskustva, većina ima i barem nekakvo, a neki i vrlo bogato radno iskustvo. Njima je lakše teoriju povezivati sa stvarnim, životnim situacijama, te su često mnogo bolji od svojih mlađih kolega u praktičnim zadacima, različitim aktivnostima i radionicama koje se baziraju na primjeni teorijskog znanja. „Stariji“ studenti su češće motiviraniji i zainteresiraniji za učenje, sudjelovanje na seminarima, predavanjima, radionicama i vježbama na fakultetu jer uglavnom izabiru studij koji će im omogućiti usavršavanje ili napredovanje u onom području kojim se već aktivno bave. Njihov je fokus primarno na studiju, a ne na izlascima i socijaliziranju s kolegama, što također rezultira većom posvećenosti i boljim rezultatima.

Prema izvješću Europske komisije iz 2015. godine, svaki drugi Švicarac fakultet je završio nakon tridesete godine života. Švicarska nije usamljena, Island, Danska, Finska i Švedska također imaju visok broj visokoobrazovanih, koji su diplomu stekli nakon tridesete godine. Hrvatska je tada, nažalost, bila među najgore pozicioniranima, zajedno s Bugarskom, Grčkom i Rumunjskom. Naime, postotak visokoobrazovanih koji su diplomu stekli nakon tridesete iznosio je samo 2.1 %. Takva situacija u Hrvatskoj vjerojatno je odraz prevladavajućeg sklopa razmišljanja u našem društvu prema kojem je fakultet nešto što bi se trebalo završiti u nizu nakon osnovne i srednje škole. Primjerice, tzv. gap year ili godina pauze od akademskih obaveza, u kojoj se pojedinac posvećuje svojim interesima s ciljem osobnog razvoja i eventualnog pronalaženja područja studiranja, koja je posebno popularna u u SAD-u, Velikoj Britaniji i Australiji, u nas nije uobičajena te se na nju često gleda kao na „gubljenje vremena“. Međutim, istraživanja su pokazala kako osobe koje su uzele „godinu pauze“ uglavnom budu predaniji studenti s pojačanim angažmanom u izvannastavnim aktivnostima, što pridonosi profesionalnom i osobnom razvoju te ih čini spremnijima za različite izazove u budućnosti.

 „Netipično studiranje“ je po svemu iznesenom, vrlo izazovno, a u Hrvatskoj još nije toliko rašireno. Stoga je potrebno raditi na razbijanju stereotipa o „kasnom“ studiranju, studiranju uz djecu ili studiranju uz rad kao nečemu što je neostvarivo, ako se ne realizira u određenom razdoblju života. U duhu cjeloživotnog obrazovanja, svakoj osobi koja ima želju za obrazovanjem treba pružiti mogućnost da ju ostvari, bez obzira na životnu dob i okolnosti, a na fakultetima, sveučilištima i državi je da takvim studentima omoguće jednake šanse kakve imaju i njihovi mlađi kolege.

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.