Libar

Još jedna izgubljena sezona

Hajduk je uvjerljivim porazom od Gorice u četvrtfinalu Hrvatskog nogometnog kupa okončao svoj ovogodišnji nastup u tom natjecanju. ‘Bijeli’ su nas bezidejnom i blijedom predstavom tako vratili u „hajdučku realnost“ koju smo gledali protekle polusezone i samim time nagnali na razmišljanje da su dvije pobjede na Rujevici bile samo splet s(p)retnih okolnosti. Unatoč minimalnoj pobjedi protiv Šibenika nekoliko dana kasnije, opći je dojam da je Hajdukova sezona izgubljena samim ispadanjem iz Kupa, pošto je i ptičicama na grani bilo jasno da je njegovo osvajanje ove sezone jedini put do nečega što bi mogli nazvati uspjehom.

Potezi Jakobušića i Nikoličiusa, kao glavnih čelnika ‘Bijelih’, na početku ove kalendarske godine odavali su tendenciju u kojoj se cilja na brz i kratkoročan uspjeh, koji bi potom trebao donijeti onaj dugoročni. Osvajanje Kupa i plasman u Europu predstavljali su prividno legitimno odabrano sredstvo za postizanje takvog cilja. Tako su za potrebe spašavanja sezone i ulaska u Europu redom dovođeni Lovre Kalinić, Marco Fossati i Marko Livaja, svi s ugovorom do kraja sezone. Dovedena su trojica igrača koja su tu samo do ljeta i na kojima se ne može sa sigurnošću graditi dugoročna priča. Ovi su igrači dovedeni isključivo s ciljem da Hajduk osvoji Kup i da Jakobušić donese trofej i Europu na Poljud u svojoj prvoj godini mandata. Međutim, plan se porazom u Gorici vrlo brzo i efektno srušio, pa se pred glavama Hajdukovih navijača i čelnika pojavljuje velik i neizbježan upitnik: kako probrati momčad za iduću sezonu?

Može se reći da glavnu okosnicu Hajdukove ekipe trenutno čini linija Kalinić-Simić-Fossati-Livaja. Dodamo li tome još i neizostavne Todorovića i Umuta, koji su tu također do ljeta, ‘Bijeli’ se nalaze u nezgodnoj situaciji gdje im petorica prvotimaca može otići iz kluba na koncu sezone bez odštete. To bi ostatak momčadi ostavilo potpuno dezorijentiranom, obzirom da se cjelokupna Hajdukova igra ove polusezone temeljila na gore navedenoj okosnici. Kao glavno pitanje nameće se ono o budućem kreatoru igre kada i ako Livaja ode. Alexander Kačaniklić potpisao je ugovor na tri i pol godine, ali u svojim dosadašnjim nastupima, unatoč dobroj igri, nije pokazao kvalitete razigravača kakav je Livaja. Ipak je primarno krilni igrač, s izvrsnim odlikama za tu poziciju, te bi ga bilo nezahvalno koristiti na ‘desetci’ unatoč sjajnom osjećaju za igru. S druge strane, mladi Tonio Teklić ne igra redovito, a kada igra, povremeno bljesne solidnim proigravanjem ili udarcem, no obično biva zamijenjen nakon sat vremena igre i dojam je da se ne uklapa u Tramezzanijevu viziju ‘desetke’. Dojam je da bi za takav problem Jakobušić i Nikoličius, a i Tramezzani, već sad trebali imati spremnog asa u rukavu.

Ipak, o talijanskom treneru valja govoriti posebno i s rezervom jer se može reći da je čovjek proveo više vremena u autobusu putujući na gostovanja nego li je uspio odraditi treninga sa svojom momčadi. Upitno je i jesu li igrači koji su dovedeni u ovom prijelaznom roku onakvog tipa kakvog je talijanski strateg htio, stoga mu na svakom mini-napretku u ovo kratko vrijeme treba stisnuti ruku i čestitati. Činjenica je da je uspio u momčad usaditi neke od nogometnih osnova, poput kompaktnosti u obrani i izlaska u brzu tranziciju. Posebno je naglašena ova prva karakteristika jer Hajduk više ne prima naivne golove, a čvrst dokaz tome je njihova gol razlika u zadnjih pet prvenstvenih susreta – 6:1. No, s druge strane, mehanizmi kreacije igre su i dalje uglavnom prebanalni i oslanjaju se na individualnu kvalitetu igrača (Livaja), što dovodi do pomisli da Tramezzani trenutno ipak nema nekakvu jasnu ideju (ili je nije uspio sprovesti) što hoće učiniti sa svojim napadom.

Što sad?

Mjestimičnim poboljšanjima u igri dolaskom novih pojačanja Hajdukova se momčad relativno osvježila i nesumnjivo bolje izgleda na terenu u odnosu na prošlu polusezonu. Međutim, dojam je da je Jakobušićev all-in pristup osvajanju Kupa ipak bio nerealan, obzirom na uvjerljiv četvrtfinalni poraz od treće momčadi prvenstva. Klub se takvim pristupom doveo u opasnu situaciju pred početak iduće sezone, kako god ova sadašnja završila. Ova polusezona mogla je poslužiti kao generalna proba za onu iduću da su se definirale buduće okosnice ekipe u vidu mladih igrača s ugovorima na duže vrijeme, a potom razvila nužna klupska strategija koje će se vodstvo ‘Bijelih’ pridržavati, s ciljem da klub više ne luta u poslovanju, kadrovskom ili financijskom. Umjesto toga, pucalo se na kratkoročni uspjeh u vidu osvajanja trofeja, koji bi, ruku na srce, vjerojatno olakšao put do nekakvog dugoročnog. U taj se plan ušlo znajući koliko je rizičan, a sada je, pak, situacija takva da je isti ‘Bilima’ propao. Uslijed takvog raspleta događaja Hajduk podsjeća na onakve tipove koje vidite na aparatima u kockarnicama, koji slučajno osvoje određenu svotu novca, no pritom ne znaju stati, pa je prokockaju u sljedećem potezu. Stoga Hajdukovim navijačima od ove sezone preostaje samo nada i vjera u bolju budućnost, što na terenu, tako i izvan njega.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.