Libar

Kolačijada

U Velikom smo tjednu. Doba iščekivanja najvećeg kršćanskog blagdana. Uređujemo svoje stanove uskršnjim proljetnim bojama, svi smo nekako radosni, a posebno djeca koja zdušno ukrašavaju pisanice, dok očevi idu u nabavku ribe, mesa, vina i još koječega za trpezu. A žene? E, one se bacaju na veliki posao. Osim što se za uskršnji doručak i ručak sprema hrane u obilnim količinama kojih se ni kraljevski dvorovi ne bi posramili: od jaja (barem tucet), kuhane šunkice, rotkvica na kile, juhice, teletine, janjetine, pokoje peradi (ako zafali), krumpira na više načina, francuske salate, zelene salate…,neizostavni ukras svakog blagdanskog stola su kolači.

Naime, Uskrs ne trpi neku tamo običnu tortu ili ne daj Bože red čupavaca ili klasičnog čokoladnog kolača. A, ne, ne, visinske pripreme za pripremu deserta počinju desetak dana prije. Na kavama s prijateljicama raspravlja se u tančine kada se koji mora ispeći, tehnika koja je najoptimalnija za pojedinu vrstu, vrijeme izrade,pa čak i gdje ga pospremiti da se baš sad jelte ne pojede prije vremena. Nekih 50 eura je okvirna cifra kojom raspolaže većina mojih prijateljica, poznanica i kolegica. Taktika je višeslojna: kao prvo, nabavka sastojaka se odvija u više navrata, ovisno o vremenu kojim raspolažu i o trgovini u kojoj mogu pronaći baš taj i taj sastojak. Jer, vidite, nije svako brašno isto, a niti čokolada za kuhanje. A tek šlag! Pih, ako ne košta k’o suvo zlato, kolač neće biti vrhunski. Jer, ima biti da se  neće pojesti u tom slučaju. Sve oko nas fina neka istančana nepca. Potom, više od polovine kolača mora biti kremaste teksture jer, eto, tradicija nalaže da su suhi kolači za Božić dok su ovi za Uskrs. A tradicija je tu da se poštuje. Onda slijedi pripremanje tih milijun vrsta, naravno, u kasne noćne sate kada ukućani pozaspu pa žene, majke, kraljice mogu prionuti poslu. Ima tu svega: bijelo brdo, ledeni vjetar,mini pavlove, kinder bueno, krempite…Sirnice su apsolutni must. U vocap grupama kreću jadikovke (uf,satralo me, ajme škina me bole, mislin stvarno nikad neću stić, moran još sto iljada stvari učinit po kući….), pa malo sličica procesa izrade ( čitaj: od svake članice grupe 10 fotografija i video tutorijala step by step), pa opet par retoričkih pitanja: što je meni ovo tribalo, više nikada neću ovo činit, ajme svake godine dobijen sto kila… Slijedi red divljenja: Mare moja, šta ti je lipo ispa cheesecake, daj aj šeraj recept, ja ću tebi svoj za kifliće , Ana, daj ti onu svoju tortu od mrkve, ta bi tribala bit zdrava. I tako sljedećih pet dana tj. noći. I onda dođe Uskrs, sve je to domaćica lijepo posložila, miriše na idilu, dođu gosti, malo čvaknu od svega pomalo jer su se već najeli za doručak, a ženska glava tutnji od umora i neispavanosti. Kolači se uglavnom slabo pojedu, a i ako se pojedu, uzrokuju kolektivno hvatanje za trbuh od nadutosti i žaljenje zbog prekomjernog unosa šećera. Hvala Bogu, fotografije ostaju pa se bar imaš čemu diviti poslije kad dođeš k sebi.

A ja? Imam i ja svoju taktiku, odavna usavršenu. Jedan kolač napravim, jednu tortu kupim, mama napravi dvije vrste koje unuke obožavaju, svekrva isto. I da vam pravo kažem, to bude sasvim dovoljno da nahrani cijelu zgradu, a ne samo nas 10. Niti se živciram, niti umorim. Spavam kao beba, jedem kao vuk. A kilogrami su postojani. Uskrs je to po mom guštu.

Jadranka Akelić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.