Libar

Mini Vatreni su ostvarili povijesni uspjeh, ali Bišćan ima puno briga

U najavi Europskog prvenstva za igrače do 21 godine pisali smo da hrvatska nogometna reprezentacija ide po čudo na nikad čudnijem prvenstvu. Rečeno – učinjeno!
Nakon nevjerojatne drame na koperskoj Bonifiki, Hrvatska je dalekometnim projektilom Domagoja Bradarića u prvoj minuti sudačke nadoknade uspjela izbaciti Englesku iz daljnjeg natjecanja i sebi osigurati nastup na završnici natjecanja posljednjeg dana svibnja i u prvim danima lipnja u Mariboru i, nadajmo se, Ljubljani.
Razloga za slavlje apsolutno imamo, a sada kroz presjek tri utakmice pogledajmo imamo li razloga za zadovoljstvo, što treba mijenjati i što možemo očekivati na završnici.
Nije krenulo dobro. U prvoj smo utakmici prvenstva išli na megdan sjajnoj mladoj portugalskoj reprezentaciji predvođenoj fantastičnim Franciscom Trincaom, prvotimcem Barcelone i igračem sa šest nastupa za aktualnog europskog prvaka. Pa, iako smo i u toj utakmici imali nekakvih šansi, mora se reći da je Portugal apsolutno zasluženo slavio pogotkom Vieire, još jednog velikog talenta portugalskog nogometa koji svoj kruh zarađuje igrajući za Porto, s kojim je izborio četvrtfinale Lige prvaka. Bez puno pozitivnih dojmova završili smo prvu utakmicu u skupini, ali nije bilo vremena za tugovanje. Samo tri dana nakon Portugala čekala nas je Švicarska.
A ta je Švicarska u prvom kolu napravila, pokazat će se, ključan korak prema prolasku Hrvatske među osam najboljih. Dan Ndoye zatresao je mrežu Engleza u 78. minuti i donio Švicarcima vrijednu pobjedu. Pobjedu koja im je dala krila uoči susreta s našom izabranom vrstom u kojem su vidjeli šansu za novu pobjedu i prolazak u četvrtfinale. Na sreću, povijest se danas drugačije piše.
Poveli smo već u osmoj minuti pogotkom Ivanušeca nakon neshvatljive pogreške švicarskog vratara Racioppija. Rano vodstvo dalo je hrvatskim nogometašima mirnoću, a velik korak prema prvoj pobjedi učinili su u 61. i 64. minuti kada su najprije Moro iz kaznenog udarca, a potom i Vizinger, donijeli malim Vatrenima vodstvo od 3:0. Činilo se tada da je pobjeda na dohvat ruke, ali ne bi to bila Hrvatska da nije bilo nepotrebne drame. Imeri je najprije smanjio u 79. minuti iz kaznenog udarca, a konačnih 3:2 postavio je Kulenović autogolom u pretposljednjoj minuti regularnog dijela utakmice. Ne treba ni govoriti da smo opasno živjeli u posljednjih nekoliko minuta, ali strepnja se na kraju ipak pokazala neutemeljenom jer su naši momci uspjeli sačuvati mrežu netaknutom i upisati prve bodove.
U drugom susretu drugog kola naše skupine Portugal je svladao Englesku i tek je tada bilo jasno koliko bi nam puno značilo da nismo primili nepotrebne golove od Švicaraca. Naime, očekivalo se da će Portugal u zadnjem kolu pobijediti i Švicarce, baš kao što je naše momke i Engleze, a da je ostalo 3:0, naše bi igrače u tom slučaju dalje vodio i poraz od dva razlike od Gordog Albiona.
No, što je tu je. Stvari su se posložile kako već jesu i u susret s Englezima ušli smo s mišlju da nas čeka dugih 90 minuta koje nas dijele ili od vrha ili od dna.
Počelo je odlično. Ali na utakmici u Ljubljani. Portugal je u vodstvo stigao u trećoj minuti i činilo se da će se obistiniti najava da će oni svoj dio posla odraditi te da će Hrvatskoj odgovarati i poraz od jednog pogotka razlike.
A kako je dobro krenulo u Ljubljani, u Kopru baš i nije. Englezi su u vodstvo došli u 12. minuti utakmice nakon što je Franjić napravio kazneni udarac koji je Eze pretvorio u pogodak. Igrala se otada ravnopravna utakmica u kojoj su obje momčadi imale šanse postići pogodak. Hrvatska je najviše mogla žaliti za pokušajem Ivanušeca koji je najprije sjajno oduzeo loptu obrani Engleza, a potom odlično prošao kraj dvojice igrača, da bi njegov udarac krajnjim naporom obranio vratar. Svoje su šanse imali i Englezi, u Ljubljani je istovremeno Portugal došao do vodstva od 3:0 i bilo je potpuno jasno da ovisimo sami o sebi. I onda, u 74. minuti – šok. Hrvatski obrambeni igrači promatrali su kako im Jones zabija gol za 2:0. Teško je reći o čemu su razmišljali, ali naprosto je nevjerojatno kako su ‘sjeli’ vrataru Kotarskom u krilo i čekali da Englezi zabiju. U tom je trenutku Engleska bila u četvrtfinalu, a našim je igračima trebao gol.
Krenuli su naši nogometaši ‘va banque’ i na kraju se takva igra isplatila kada je Bradarić u situaciji opisanoj na početku teksta pogodio za veliko slavlje Hrvatske.

Kada se sve zbroji i oduzme, Bišćan i stožer nemaju previše razloga za zadovoljstvo viđenim. Dva poraza u tri utakmice, na trenutke zaista slaba i nepovezana igra, lutanje u sastavu … Na završnici turnira trebat će pokazati puno više ako se želi otići do kraja. Bišćanu će trebati više lucidnosti jer veliko je pitanje hoće li svibnju i lipnju moći živjeti od genijalnosti Bradarića, Majera i Ivanušeca. Za Bradarića smo gotovo sigurni da će biti putnik na seniorski EURO, a i Dinamov dvojac sigurno dobro kotira kod izbornika Dalića s obzirom na prikazane igre kako u Dinamu, tako i na ovom Europskom prvenstvu.
Puno je tu nelogičnosti u odabiru igrača bilo, ali ovoga je puta Bišćan na neki način bio miljenik božice Fortune. No, i sreća je sastavni dio sporta pa Bišćanu i reprezentaciji i dalje želimo puno sreće, a ne sumnjamo ni u znanje izbornika i igrača.
U četvrtfinalu će naši momci odmjeriti snage s vršnjacima iz Španjolske, a s obzirom da je dosta teško reći kojim će kadrom Bišćan raspolagati, o našoj reprezentaciji, ali i protivnicima ćemo kada za to dođe vrijeme.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.