Libar

Nemaju igru, slabo pamte, ali ih ne otpisujemo

Nekada je sreća važnija od znanja, a naciju osim sreće spašava i pamćenje zlatne ribice. Govorim naravno o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

Prvi kvalifikacijski mini ciklus od tri utakmice momčad Zlatka Dalića završila je sa šest bodova od mogućih devet. Javno je, naravno, očekivala svih devet, ali kada se sve zbroji i oduzme, možemo biti prezadovoljni s ovih šest jer kako su naši reprezentativci odigrali, mogli smo imati i puno manje.

Svatko tko išta zna o nogometu složit će se da Hrvatska ima fantastične igrače. Real, Inter, Chelsea, Atalanta, Atletico, Milan i mnogi drugi sjajni klubovi dom su naših reprezentativaca. Ipak, na terenu gledamo raštimani orkestar koji apsolutno zasluženo gubi od Slovenije, Cipra pobjeđuje nakon neobjašnjivo loše reakcije obrane dok Maltu ne možemo slomiti sve do ulaska najiskusnijeg dvojca koji tu utakmicu uopće nije trebao igrati.

Hrvatska nogometna reprezentacija konstantno igra ispod renomea i kvalitete igrače koje posjeduje. Utakmice pobjeđuje na individualnu kvalitetu igrača, a navijači strepe iz utakmice u utakmicu. Taj problem tu nije od jučer, ali je li konačno sazrelo vrijeme da se kaže da je Hrvatska i na Svjetskom prvenstvu u Rusiji većinu utakmica odigrala ispod onoga što objektivno može pružiti? Caballero, Božica Fortuna, Subašić, lutrija… Uvijek se netko ukazao u ključnim trenucima tko je Hrvatsku gurnuo korak dalje, ali prave igre nije bilo ni u Rusiji. Možda je najbolja partija pružena u finalu protiv Francuske koje smo, sjećate se dobro, izgubili 4:2.

Od tada pa do danas reprezentacija je u strmoglavom padu. Jednom je ostanak u elitnom razredu Lige nacija izboren administrativnom, proširenjem natjecanja, a drugi put u dva duela sa Švedskom jer protiv Portugala i Francuske nismo imali nikakve šanse na terenu.
Ipak, nikako nemojmo otpisati Hrvatsku na Europskom prvenstvu. Kada dođe to natjecanje motiv igrača će biti ogroman, a ponove li motivaciju i zajedništvo iz Rusije, ništa nije nemoguće pa ni to da ponovno cijelo ljeto budemo prikovani uz male ekrane slaveći ulazak naše reprezentacije u samu završnicu.

Osim ako im to zajedništvo svojim nepoštovanjem ne budu remetili mlađi igrači. Barem tako kaže Dejan Lovren. A narod ga slavi i zaziva da se mlađe igrače spusti na zemlju. Isti onaj Lovren koji nije putovao na Europsko prvenstvo 2016. jer je izborniku uvjetovao da igra u startnoj postavi ili neće ni putovati. Ne čudi Lovren, on je već na osječkom sudu pokazao da ne pamti dugo. A ne čudi, zapravo, ni narod… Nitko ne pamti kraće od Hrvata.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.