Libar

Zašto smo izabrali splitski MIOC!?

Kjara Zorić, 2. razred

Mnogi me dan danas znaju pitati “Zašto si upisala baš MIOC?”, pa nastave “…to je najteža škola u Splitu, nije ti to trebalo jer ćeš izgubiti svu energiju, a na kraju krajeva svaka škola te nauči jednako …” Ja se u potpunosti ne slažem s tim razmišljanjima. 

Prilikom upisivanja srednje škole dvoumila sam se između dvije škole, III. i IV. gimnazije, Split, te sam na kraju odlučila izabrati III. gimnaziju jer sam nadarena za prirodne predmete,posebno za matematiku, no s druge strane nisam voljela jezike; stoga sam upisala MIOC kako ne bih trebala imati drugi strani jezik tj. njemački ili pak talijanski jezik.

U MIOCU-u sam spoznala svoje talente i nadarenost za mnoge predmete za koje nisam znala da mi “leže” te ih uz pomoć profesora nastojim razvijati kako bih pronašla svoj životni put te također ušla u studentski život intelektualno spremna.

Laura Renić, 2. razred

Zašto upisati MIOC? Kada naši vršnjaci čuju pojam „matematička gimnazija“ na pamet im u većini slučajeva padne hrpa knjiga, bilježnice pune teških zadataka, neprospavane noći, dani provedeni u mukotrpnom i iscrpljujućem učenju. No, zapravo vrijede potpuno drugačiji zakoni. Iz prve ruke mogu reći da u školi uopće ne vlada strah i trepet. Upisujući Treću gimnaziju, očekivala sam razred pun štrebera, stroge profesore i nedostižne petice. A onda sam s vremenom shvatila da su sve to samo priče. Opuštena atmosfera omogućuje stvaranje dobrog i prijateljskog odnosa s profesorima, a petice uopće nisu nemoguće! U ovakvoj je školi bitno truditi se i redovito raditi, a uz organizaciju i motivaciju, društveni život sigurno neće patiti.

Marin Lagator, 3. razred

Već tri godine ispisujem stranice svoga miočkog života. Možda štreber, možda ne, ali ova škola moje je posebno poglavlje.

Upis ove škole nije bio toliko očit. Kao zbunjenom osnovnoškolcu, osmi razred prijelomna je godina, godina  presudnih odluka koje kroje životno platno. Na uši su mi izlazile dosadne priče o miočkim štreberima i školi koja od priproste djece čini socijalno zaostale genijalce. Sa svih strana su me bombardirali upravo tom školom. Pametan si, ide te matematika, zašto ne upisat najbolju školu u gradu?” – govorili su svi, roditelji, profesori, prijatelji. Sve te navale su me užasavale dok sam sanjario o srednjoškolskim zabavama i bezbrižnom životu kojeg bi mi pružila neka jednostavnija gimnazija. No tada se pojavila moja starija sestra koja me suočila s realnošću. Niti je MIOC nesavladiv, niti MIOC prima isključivo neprikosnovene intelektualce, to je škola koja će mi pomoći razviti se u gospodina čovjeka. I uspjela je u naumu da me uvjeri! Uvidio sam da su moje interesne sfere polja prirodoslovlja koja mi MIOC servira na pladnju i tako je sve počelo.

Danas, tri godine kasnije, ne žalim ni za čim. MIOC je izvrsna škola u kojoj te kvalitetni profesori kuju u osobu vrijednu štovanja. Stečene sposobnosti pripremaju me za fakultetske obveze, a socijalan život ni malo ne pati. Imam svoju ekipu, a čak mi je i cura miočanka. Sve preporuke!

Ana Marija Čović, 4. razred

Mioc je moj izbor!? Nakon skoro četiri godine, mnogo suza i krvavog znoja pitam se kako i zašto, ali češće zašto? U osnovnoj školi bila sam ljubitelj matematike i fizike, svake godine sudjelovala sam na natjecanjima, što školskim i županijskim, do natjecanja Klokan gdje smo se prijavili svi samo da dobijemo torticu.  Rasturala sam u informatici, što može potvrditi i diploma za prvo mjesto na županijskom natjecanju. Cijelu osnovnu školu prolazila sam s odličnim uspjehom, da budem precizna, s uspjehom 5.0 . Mislim da se od mene očekivalo da nastavim tim stopama, a kako sam se već u drugom osnovne odlučila za fakultet, bilo je sigurno da mi je potrebna dobra gimnazija. Za Mioc sam se odlučila iz više razloga, kao prvo, imala sam već par poznanika koji su u toj školi, par kolega iz osnovne odlučilo se isto za upis ove splitske gimnazije, ali najosnovnije, ja sam bila zaljubljenik u matematiku. Može se reći da se s godinama djeca mijenjaju, kao ja, izgubila sam strast koju sam imala za učenje i školu, ali da se mogu vratiti unazad i promijeniti svoj izbor upisa srednje škole, ne bih nikada. Ovo nije bila samo škola u koju sam išla svaki dan, mijenjala dva busa, učila četrnaest različitih predmeta i plakala kada sam dobila prvu jedinicu, ovo je bila životna škola. Naučila me što znači zajedništvo, odgovornost, krivnja, ali ponajprije, pripremila me za nadolazeće godine učenja na fakultetu. Majka mi je često govorila da izaberem nešto drugo, ali samo zbog lokacije i udaljenosti. Nisam si htjela dopustiti da udaljenost utječe na moje obrazovanje, puno puta je bilo teško ustati se ranije samo da stignem na jedan pa na drugi bus, ali sve se to isplatilo jer uz to se rađala odgovornost koja će mi jednoga dana biti potrebna na poslu i u obitelji. Sad kada sat otkucava moje posljednje dane školovanja i odlazak u novi grad, novi početak, hvata me nostalgija da neće biti kao što je to bio novi početak u Miocu. Stresan, ali zabavan i poučan, strah me da se neću prilagoditi kao što sam uspjela ovdje, ali najviše me je strah što će mi najvjerojatnije nedostajati neki profesori. Ako se to i dogodi, jedino mogu zaključiti da je moj odabir prije četiri godine bio valjan i pametan.

Koristite darovitost koju posjedujete. Šume bi bile tihe kad bi pjevale ptice koje pjevaju najbolje!

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.