U svome sam životu imao dva esencijalna doma; jedan u Jakovlju gdje su moji roditelji predavali u školi, drugi u Murteru, tada na adresi Matije Gupca 9/10.
Nakon vlastitog „osamostaljenja“ promijenio sam u Splitu pet poslovnih stanova, za koje me danas vežu uglavnom honorarne uspomene. Naravno, ima i trajnih- to je moja kćer i najbliži prijatelji.
Mislim da bi mnogi od nas, pogotovo danas, hodali unazad, samo da vrate vrijeme.
Ali u hodu nam je od prvog dana, od dakle esencijalnog doma, suđeno da idemo naprijed.
Možda se previše vezujemo uz prostor, i uspomene koje smo u njemu ostavili. Kao i za cime koje nas za njega, s vremenom, tek podsjetnički vežu.
A šterika …, svojim dogorijevanjem, ide od vrha prema dolje.
Postoji jedna divna skladba koja kaže :“…povratka nema“.
U Šterici govorim : „…na moja vrata ti bez kucanja ujdi…“
A bilo je puno vrata, a samo dva prava doma.

Napiši komentar