Libar

Mletački kaštel

Šećući se od Pjace prema Rivi nemoguće je ne opaziti kulu koja uz palaču Milesi i Meštrovićeva Marulića dominira Voćnim trgom. Ostatak je to nekoć obrambenog kompleksa, tj. mletačkog kaštela izgrađenog u 15. stoljeću. Za vrijeme francuske uprave u Dalmaciji, početkom 19. stoljeća, maršal Marmont porušio je južni dio kaštela i time produžio splitsku obalu. Tako nam je danas ostao samo sjeveroistočni dio i glavna kula nekadašnjeg kaštela u kojem su bili smješteni mletački upravljači, činovnici i vojna posada.

Godine 1409. ugarsko-hrvatski kralj Ladislav Napuljski Veneciji prodaje Dalmaciju, a 1420. godine Mletačka Republika uspostavlja vlast u Splitu uz dobrovoljan pristanak njegovih građana. Idućih gotovo četiri stoljeća grad Split se nalazi pod upravom Mletačke Republike. Razdoblje je to prodora Osmanlija u Europu kada je teritorij današnje Hrvatske predstavljan kao antemurale christiantitatis (predziđe kršćanstva), a žitelji tog predziđa, sluge Venecije, Beča i Pešte viđeni kao topničko meso koje odolijeva neprijatelju s Bospora.

Uspostavom vlasti u Dalmaciji, Mlečani jačaju fortifikacijske sustave u strahu od navale Turaka čije su prodore vidjeli kao prijetnju gospodarenju Jadranom, ali i bojazni od buna lokalnog stanovništva. Splićani su prvotno tražili od nove uprave da se ne grade utvrde, ipak, uvidjevši da je grad nedovoljno siguran pred neprijateljem, od Venecije traže jačanje zidina i gradnju novih obrambenih utvrda. Zidine Dioklecijanove palače više nisu bile dobra obrana obzirom na nove tehnike ratovanja i širenja grada van zidina, prema zapadu. Tako su Mlečani već oko 1440. godine izgradili kaštel uz jugozapadnu kulu palače, na prostoru samostana svete Klare, a današnjeg Voćnog trga i Rive.

Na čelu kaštela se nalazio kaštelan zajedno s posadom, a osim upravljanja kaštelom, uloga kaštelana je bila i financijski nadzor dohodaka grada (camerlengo), a nerijetko je imao ulogu i zamjenika gradskog kneza (vice conte). Biran je na 4 godine odlukom Venecije i bio je podređen gradskom knezu Splita bez čijeg znanja nije mogao napustiti kaštel. Obzirom da je funkcija kaštelana u provinciji Dalmaciji često bila kazna, njihov nemar ubrzo je doveo i do toga da kaštel polako propada, a gubi i obrambenu funkciju. Tako se već u 16. stoljeću kaštel nalazi u derutnom stanju od kojeg jedino glavna kula služi svrsi. Gradnjom novih utvrda na kopnenoj, sjevernoj strani grada, kula je prenamijenjena u zatvor i tu je funkciju imala i za vrijeme francuske uprave kada Marmont ruši južni dio kaštela zbog uređenja grada i proširenja obale. 

Kaštel, koji je imao oblik nepravilnog pentagona, sagrađen je na obali kako bi se lakše obranili u slučaju bune građana. Također, Mlečanima su Osmanlije veću prijetnju predstavljale na moru nego na kopnu (sve do osmanskog poraza u pomorskoj bitci kod Lepanta 1571.). Dominirajući zapadnim dijelom grada, kaštel se izvorno sastojao od 4 osmerostrane i vjerojatno jedne četverostrane kule te zida među njima.  Danas je sačuvan sjeveroistočni dio kaštela, tj. samo velika (glavna) kula i bliža mala te spojni zid među njima. Ta se glavna kula sve do prošlog stoljeća uz katedralu isticala pri dolasku u grad s mora te je služila za postavljanje grba grada ili zastava države. Pravilnog je osmerostranog oblika i građena najvjerojatnije od kamena iz bračkog kamenoloma. Obzirom da kula nije bila prenamijenjena u stambenu svrhu (za razliku od susjedne manje kule), odlično je očuvan njen izvorni izgled. Sastoji se od 4 kata na kojima se nalazi po jedna prostorija, a koje su odvojene drvenim stropovima, dok četvrta prostorija završava danas betonskom terasom kule. Savršeno očuvana kula sve je do 1911. godine bila najistaknutiji položaj u gradu s koje se vijorila zastava. Međutim, izgradnjom secesijske zgrade Jadranske banke potpuno je zaklonjen pogled na nju. Iako su se ovom potezu protivili konzervatorski zavod kao i brojni stručnjaci, pogled na mletačku kulu s mora zauvijek je zaklonjen. Neprepoznavanje važnosti kulturnih dobara nastavlja se i krajem prošlog stoljeća kada je kula kratko bila prenamijenjena u restoran i kafić. Nakon toga Ministarstvo kulture krenulo je u njenu sanaciju i odlučilo da se kula otvori građanima. Organizacija postava Muzeja obrane Splita prepuštena je Muzeju grada Splita na čijem se čelu nalazio i Duško Kečkemet koji se godinama zalagao za njenu obnovu i otvaranje Muzeja obrane. Tako bi glavna kula nekadašnjeg mletačkog kaštela, prema riječima Muzeja grada Splita, u idućih godinu dana trebala otvoriti vrata i predstaviti eksponate koji predstavljaju obranu Splita kroz povijest. Obzirom na debele zidove i maleni prostor same kule pretjerano je očekivati veliku količinu eksponata, ali sami posjet kuli koja je oduvijek predstavljala enigmu zbog zatvorenih vrata vrijedan je spomena.

Zanimljivo je da je najstarija slika mletačkog kaštela ujedno i najstarija slika Splita, veliki poliptih djelo je Girolama da Santacrocea koji prikazuje svetog Dujma kako u ruci drži model grada Splita. Poliptih je naslikan 1549. godine i nalazi se u crkvi franjevačkog samostana na Poljudu.

Ne doživjevši samo otvaranje Muzeja obrane, Duško Kečkemet ostavio nam je u naslijeđe brojne libre u kojima opisuje povijest Splita, a među njima i Utvrde Splita, libar u kojem detaljno analizira povijesne okolnosti gradnje utvrda po Splitu i okolici kao i samih analiza utvrda od penzionerskih dana cara Dioklecijana preko srednjeg vijeka, Mlečana, Francuza i Austrijanaca pa sve do suvremenog doba.

Franjo Ante Plazibat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.