Libar

Što sve stane u školsku torbu?

Školske torbe simbol su našeg odrastanja i školovanja. Od prvog dana prvog razreda, na leđima sitnih prvašića kriju se sveznajuće knjige i išarane bilježnice. Kako odrastaju oni koji ih nose, tako i torbe doživljavaju prave modne revolucije. Pa, započnimo.

Šestogodišnjaci i sedmogodišnjaci školsku torbu kupuju s velikim veseljem, uzrokovano činjenicom da još ne znaju što ih čeka. U jednom prvom razredu mogu se pronaći torbe svih dezena, ukrasa, boja, motiva te sve skupa izgledaju kao da su upravo izišle iz Disneyevih crtanih filmova. Većinom su manjeg, kockastog oblika, dovoljno da u njih stanu crtančice, pisanke, čitanke i pernice. Oh da, pernice! Pernice učenika nižih razreda uvijek izgledaju kao da sadrže sav asortiman koji se nudi u knjižarama. Od svijetlo crvene kemijske, do one plave „piši-briši“, bojice svih boja i nijansi, jedna gumica i još jedna za rezervu, nekoliko olovaka, škarice, ljepilo i još tko zna kakva čudesa. I svaka od tih stvarčica ima posebno mjesto u pernici, skrojeno upravo za nju.

Prelaskom u peti razred, školarci  kupuju veće torbe, nalik ruksacima. U jedan prosječni ruksak, za razliku od onog anatomskog (onaj koji ima potporu za leđa), stane manji broj knjiga, osim ako ne želiš da ti torba bude napuhana. A znamo da to nitko ne želi. Zamisli proći ispred osmaša s ruksakom koji puca pod teretom knjiga! Počinje kalkuliranje: radna iz  ovoga mi ne treba, za ovaj ću predmet ponijeti samo bilježnicu, na tom satu mi neće trebati udžbenik, za ovo neću nositi ništa… I tako sve dok se dnevni raspored ne svede na nekoliko knjiga i bilježnica. Pernice služe za čuvanje jedne kemijske, olovke, gumice, ravnalo i možda još neka kemijska olovka u boji.

Za srednju školu biraju se sportski ruksaci s manje mjesta ili torbe preko ramena za žensku polovicu. Može se reći da u njima ima svega osim knjiga. Dobro, možda pretjerujem malo, ali kod većine učenika mogu se pronaći najviše tri- četiri bilježnice, i isto toliko udžbenika. Misao vodilja kod stavljanja knjiga u torbu jest da će ju imati netko do tebe. Naravno da je taj netko nema jer se vodio istom mišlju. Još ako je knjiga debela, nema joj spasa. Osuđena je na skupljanje prašine negdje na dnu police i može se samo nadati da će jednom biti ponesena u školu. Prednost u srednjoškolskim torbama imaju kreme, šminka, rezervna trenirka ili majica, novčanik, nešto za obrok, voda… Dakle, sve. Pogotovo u 3. i 4. razredu. Tu se vodi računa o zaštiti okoliša, pa se jedna bilježnica može koristiti za najmanje tri predmeta. Jedan pišeš na početak, drugi na kraj i treći negdje po sredini. Jest da je to malo neuredno, ali bolje je nego staviti bilježnicu više u ruksak.

Sve u svemu, zaključak je da jadni prvašići jednostavno nisu dovoljno iskusni. Novi su u ovome poslu, reklo bi se. No, s vremenom će im dosaditi pa će spremanje knjiga obavljati u tri sekunde. Kako učenici odrastaju, tako više nije bitno kako će knjige biti poslagane. Srednjoškolcima su dovoljne dvije-tri dnevno, pa uče teže nego djeca nižih razreda. Ne kaže se uzalud manje je više!

Laura Renić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.