Libar

Učitelj- sluga pokorni na vjetrometini događanja!

Praznik rada je dan kada se sjećamo radnika, premda se radi o kategoriji koja u današnjem društvu izumire, nestaje! Guraju je u nekakva ranija vremena, socijalizam s kojim smo se oprostili ima već 30-ak godina, i na taj način neopravdano pada sjena na generacije vrijednih ljudi i obitelji koje su se radom borile za bolje sutra. Evo, živimo u tom boljem sutra, ne baš sretni, jer sve pršti od nezadovoljstva i samo se gleda prema kome uperiti prst; tko je kriv je vječno pitanje ili pitanje za vječnost!?

Većina ljudi radnika zamišlja u nekom rudniku, u polju kako radi teški fizički posao ili u industriji kao jednog od kotačića u proizvodnji. Radnik je i onaj koji radi u trgovini, u kafiću ili restoranu, radnik vozi kamion i autobus, pravi kruh i vino … Malo tko pomisli na učitelja – marljivog i istrošenog, koji s oskudnom naknadom odlazi u mirovinu, ispred kojega su stavljena očekivanja i odgovornost, a nitko ne pita može li, kad je treba i mora već određeno! Nekoć je taj učitelj – radnik bio “Bog i batina” na kojega se gledalo kao nositelja društva, a iako nije bio “Bog zna kako plaćen”, bio je cijenjen i doživljen.

Danas je učitelj sve više “sluga pokorni” na vjetrometini događanja, i zato u velikoj mjeri prenosim poruku jednoga kolege sa Školskog portala:

OČEKIVANJA

„Ne postoji ništa gore od učitelja koji ne zna više od onog što trebaju znati njegovi učenici“, stoji u Goetheovom djelu „Naukovanje Wilhelma Meistera“. Znanje je, međutim, samo dio zahtjeva koji očekuju učitelja. Netko tko je maturirao s odličnim, a nije otvorio usta pred razredom, nije idealan kandidat.

Kad je riječ o sljedećem naraštaju nastavnika, mogući kandidati bit će pod utjecajem vlastitog iskustva. Znaju da to ne ide lako – zainteresirati mladež. Vide da su učitelji u kontradiktornoj situaciji: s jedne strane trebaju odgovoriti zahtjevima društva, a s druge rade pod kapom škole, gdje je sve do u detalje regulirano. Za kreativne umove malo poželjno.

‘HELIKOPTER-RODITELJI’ U SVAKOM TRENUTKU SPREMNI ZA SLIJETANJE

S normalnim roditeljima koji se oslanjaju na školu kao instituciju, učitelj ima sve manje posla. Istovremeno se sve više nosi s ekstremima: roditeljima koji gotovo zanemaruju svoju djecu i onima koji postavljaju zahtjeve kao da je njihovo dijete samo u učionici. Nastavnici nisu socijalni radnici.

Jedna vrsta roditelja se sada naziva „helikopter-roditeljima“. Uvijek spremni za slijetanje. To je danas svakodnevica jer je telefonski broj zbornice ili ravnatelja pohranjen u brzo biranje.

Neovisno o ekscesima, nameće se zaključak: nastavnici su izgleda uslužna djelatnost peglanja biografije obrazovanja. Škole su također opterećene velikom odgovornošću: odaziv birača koji prvi put imaju pravo glasa je prenizak – jesu li nastavnici zakazali? Maloljetnici su se potpuno „sredili“ votkom – nema ništa o tome na nastavi? Mladež je potonula u duboku zamku smartphonea – zašto učitelji ne učine nešto?!

Isto tako, da budemo otvoreni, previše se govori o lošim pedagozima, a gotovo nikako o dobrima. Roditelji moraju ponovno stati uz učitelja, a učitelji moraju biti hrabriji.

Robert Donis

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.