Libar

Dvojba naša svagdašnja

Stigoše nam velike količine cjepiva. Ima sada i Pfizera, jupiiii! Koliko smo ga željno iščekivali, bojala sam se nestašice, borbe na gole ruke, kadli ćorak. Svi se nešto nećkaju, čekaju da se prvi susjed cijepi pa da vide možebitne posljedice. Naslušali smo se svakojakih teorija zavjere, strašenja, linkova na istraživanja koja su cenzurirana i rekla-kazala strašnih priča koje su se odvrtile netom poslije uboda. Moju malu ekipicu najdražih mi prijateljica nije zaobišla ista.

Slučaj prvi: moja malenkost. Em sam preboljela, bez nekih jačih simptoma, em sam prošla već tri samoizolacije, što moje, što djetetove, i još sam se zapisala za cijepljenje, misleći da neće još pozvati moje godište na red. Ali, elem, kako starci odbiše, zovu doktori i nas bokun mlađe. Mislim se ja, a pa što ću, ali isto sam otišla izvidjeti stanje s antitijelima. I eto, ima biti da sam ih prepuna, pa sam se odlučila pričekati još koji mjesec. Naravno, izkonzultirala sam se prethodno s pet doktora, tri kolegice, poslodavkom, nekolicinom prijatelja i vjerojatno sam usput i frizerki spomenula kakva me dvojba muči. Zajedničkim snagama pala je odluka o prolongiranju neizbježnog. Slučaj drugi: najbolja prijateljica broj jedan. Preboljela koronicu kad i ja, ima tome pola godine. Satralo ženu, tri tjedna ležala, upala pluća, tri antibiotika, još je uvijek ukomirana, napadaju je sve bakterije i virusi koji kolaju u našem splitskom bazenu. Zarazila sve oko sebe, i mater i ćaću, njima ništa. Majka joj  ima antitijela na izvoz, a moja prijateljica granično, sugeriraju joj cijepljenje. Svi, pa i mater. I ona bi rado, toliko je u paničnom strahu da se rekla cijepiti doživotno, i to po nekoliko puta godišnje. Problem je što nije još nigdje na listi, ne zovu je ni preko firme, ni preko ambulante. I sad ona čeka, s tri maske na licu i rukavicama. Slučaj treći: najbolja prijateljica druga. Zovemo je antivakserica. Nije da je baš protiv, ali sve joj je sumnjivo. Čeka vidjeti kako će nama proći. Nije imala koronu, ne pazi se ništa, pije sve puste bio- bio preparate i diže imunitet protiv nevidljivog neprijatelja. Išla je i ona vaditi antitijela, i stvarno, nema ništa. A kako nema ništa, onda valjda to i ne postoji. A ako ipak postoji, neće na nju, jer je u duhu s prirodom.  Nije ratoborna, ne uvjerava nikoga u ništa, samo se smješka i po svome. Slučaj četvrti: najbolja prijateljica broj tri. Svakoga sluša, svima vjeruje. Pa onda sve šalje k vragu jer je zbunjena i ne zna što napraviti. Zovu je cijepiti, ona odbije jer se prepala Astre iz Zenice. Pa zove Arenu da pita ima li Moderne, ali ne, nema, to je samo za probrane. Pa jedan dan skida masku, a drugi spava s njom. Priprema se cijeli tjedan za ići vaditi krv za antitijela, pa joj nešto taj dan iskrsne i ne stigne. Nema pojma je li preboljela, vjerojatno jest, a možda ipak ne.

Sve u svemu, cijepile se nismo, kao i 90% Hrvatske. Nije da nećemo, ili ipak?

Jadranka Akelić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.