Libar

Dva Dujma

Fjera sv. Duje ili Sudamja jedan je od ključnih događaja u gradu Splitu. Slavi se 7. svibnja, a istog datuma obilježava se i Dan grada Splita. Na taj dan u Splitu se, uz svečano misno slavlje, tradicionalno održava sajam različite robe, tombola, razne priredbe za djecu i odrasle, te koncert. Upitate li bilo kojeg Splićanina tko je bio sv. Duje, reći će vam da se radi o salonitanskom biskupu i mučeniku koji je ubijen po nalogu cara Dioklecijana. Međutim, ono što je manje poznato jest da su postojala dva Dujma, odnosno Domnio i Domnion.

O Domniju i Domnionu doznajemo od splitskog kroničara i arhiđakona, Tome Arhiđakona, u njegovom djelu pod imenom Salonitanska povijest. Toma kaže da je apostol Petar u Dalmaciju u 1. stoljeću poslao svog učenika Domnija (Dujma), podrijetlom Sirijca, da nastavi započeto širenje kršćanstva. Domnio je, prema Tominom pripovijedanju, stolovao kao nadbiskup u Saloni gdje je i umro mučeničkom smrću.

Kasniji Tomini navodi govore o još jednom mučeniku sličnog imena – Domnionu, iz Dioklecijanovog i Maksimijanovog doba (kraj 3. i početak 4. stoljeća). Maksimijan je bio jedan od trojice Dioklecijanovih suvladara, koji je stolovao u današnjem Milanu. Domnion je bio njegov kubikularij ili komornik te je pomagao brojnim kršćanima na koje je Maksimijanov bijes bio usmjeren. Kada je Maksimijan doznao da je i Domnion kršćanin, htio ga je pogubiti, ali je ovaj pobjegao u Rim. Međutim, do Rima nije stigao jer su ga carevi ljudi dočekali na Klaudijevskoj cesti i odrubili mu glavu. Prema legendi, Domnion je svoju glavu sam prenio preko rijeke i na tom je mjestu pokopan. Čuvši za to, Salonitanci su, zbog sličnosti s imenom njihovog prvog nadbiskupa, uzeli Domnionovo tijelo i pokopali ga u Saloni.

Tako su, prema Tomi Arhiđakonu, postojala dva Dujma, jedan salonitanski biskup i mučenik iz 1. stoljeća – Domnije i drugi – Domnion, mučenik iz doba Dioklecijana, ali ne salonitanski i ne biskup. Iz ovoga je razvidno da je današnje znanje o sv. Dujmu, kojeg se u Splitu slavi kao zaštitnika grada, kompilacija životnih sudbina dvojice ljudi sličnog imena. No, situacija nije ostala nerazjašnjena. Dvojica naših povjesničara i arheologa, Bulić i Bervaldi, pozabavili su se ovim pitanjem u 20. stoljeću. Usporedbom sačuvanih izvora, u pismu i kamenu, utvrdili su da je u Dioklecijanovo doba postojao mučenik po imenu Dujam, koji je uz to bio i biskup Salone od 284. do 304. godine. Osim toga, i narodne legende poznavale su samo jednog Dujma pa su Bulić i Bervaldi odlučili zanemariti priču Tome Arhiđakon o dva Dujma.

Postavlja se pitanje zašto je Toma Arhiđakon to napravio? Prva teza glasi da je osoba Dujma podvostručena u 9. ili 10. stoljeću, što je onda u 13. stoljeću prenio i Toma, a kako bi se izgladila razlika između dva blagdana sv. Dujma koja je splitska Crkva slavila. Prema drugoj tezi Toma je to napravio kako bi opravdao postojanje svečevih relikvija u Splitu i Rimu. Osim toga, priča o nadbiskupu Dujmu, učeniku apostola Petra iz 1. stoljeća, išla je u prilog splitskoj crkvenoj organizaciji na crkvenom saboru iz 925. godine. Na tom saboru odlučivalo se o tome koja će (nad)biskupija dobiti status metropolije i imati primat nad svih biskupijama i crkvama tadašnje provincije Dalmacije. Između splitske nadbiskupije, zadarske i ninske biskupije, metropolijom je postala splitska crkvena organizacija, upravo zbog toga što je jedina imala apostolsko porijeklo.

Zbog nedostatka dokaza nikada sa sigurnošću nećemo moći znati je li priča o dva Dujma, odnosno Dujam iz 1. stoljeća puka Tomina izmišljotina. Bilo kako bilo, postojao jedan ili dva Dujma, fjera ostaje jedna, ali dostojna obojice!

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.