Libar

Kultura nam bježi

Moderna vremena su nam donijela hrpu inovativnih rješenja za naše probleme. Uvijek smo međusobno povezani u realnom vremenu, moderna medicina je otklonila opasnost od bolesti kojih smo se nekoć užasavali, život nam je u svakom pogledu olakšan. Sve što smo prije komplicirano radili, sada smo pojednostavili. Rijetkost je da nešto ne možemo učiniti samo uz pomoć pomagala koje možemo strpati u džep. Takvo pojednostavljenje nas je strpalo u veliki svijet društvenih mreža, a kao što ribarska mreža zarobi ulov, tako su i one društvene zarobile nas.

 Postali smo kao roboti koji rade sve po nekakvoj formuli. Baš kao što nam se nekakav predznak zna pogubiti u matematičkim formulama, u ovoj smo ‘’životnoj’’ formuli mi pogubili kulturu. Još od početka čovječanstva postoje tradicije. Tradicije nas tješe jer su nam nešto poznato, već viđeno ili doživljeno. Neke tradicije je bolje ostaviti u prošlosti, ali zar sve? Gubitkom kulture gubimo i naš identitet. Gubimo osjećaj pripadnosti jer pokušavamo upasti u kalup koji nam današnje društvo predstavlja kao idealan.

 Pronalazimo se u situacijama gdje se divimo raznim kulturama iz prošlosti, a u isto vrijeme ih zapostavljamo. Arhitektura antičke Grčke i Rima, te ostalih velikih civilizacija je nešto prekrasno i skoro riječima neopisivo. Ako je naša povijest puna umjetničke raskoši, zašto smo dopustili industrijalizaciji da nas strpa u malene kutije od par kvadrata smještene u tmurnoj zgradi? Glazba je također jedan od primjera gubitka dodira s kulturom i umjetnošću. Nekoć je glazba bila originalna i bogata. U glazbi današnjice nailazimo samo na ponavljajuće uzorke i monotone površne tekstove. Danas je svatko umjetnik, a nitko nas ne obilježava.

Pitanje koje si postavljam i smatram da bi smo svi trebali sebi postaviti jest: ,,Što će povijesne knjige pisati o nama?”. Hoće li samo pričati o konstantnim političkim igrama i pohlepi naših ljudi … Hoće li biti nešto posebno što predstavlja nas kao narod? Hoće li biti tekstova o našim tradicijama? Trebao bi postojati balans tradicije i originalnosti, jer smo se našli u situaciji gdje nismo ni tradicionalni ni originalni. Od umjetnosti stvaramo ono što je najpraktičnije i što je najlakše prodati i globalno eksponirati.

Osobito me inspiriraju stvari kao što su folkloraški kudovi. Cijelom svijetu prikazuju našu tradicionalnu odjeću, obuću, glazbu i ples. Bitno je i oživljavanje tradicija, ne samo divljenje njima!

Iako je u jednu ruku zaista izvrsno što se na internetu svatko može izražavati i dijeliti svoju umjetnost s drugima, s druge strane nas to ostavlja s milijunima prekopiranih ili površnih uradaka koji nemaju adekvatnu dubinu. Nastavimo li zapostavljati važnost kulturološke umjetnosti, sigurno ostajemo bez identiteta, a time će nam kultura uistinu pobjeći!

Josipa Kapetanović

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.