Libar

Livaja Hajduku donio pobjedu u posljednjim minutama susreta

Vrlo teško, ali i zasluženo, Hajduk je stigao do sva tri boda na gostovanju kod Varaždina u poprilično bljedunjavoj i uspavljujućoj utakmici 33. kola HT Prve lige. Usprkos cjelokupnoj dominaciji Splićana, jedini pogodak na utakmici nije pao iz igre, već iz kaznenog udarca. U samom finišu susreta precizan je s bijele točke bio Marko Livaja, nakon što je varaždinski vratar Horkaš rukom nokautirao Biuka u svom šesnaestercu pokušavajući doći do lopte. ‘Bijeli’ su se ovom spretnom i sretnom pobjedom približili na samo bod zaostatka za Rijekom, koju sutra čeka ogled s Dinamom na Rujevici.

Hajduk je cijelu utakmicu bio dominantnija i konkretnija momčad na terenu, posebice u prvih nekoliko minuta susreta, kada su Splićani imali gotovo 70% posjeda lopte u nogama. U prilog tome idu i velike prilike koje su ‘Bijeli’ stvarali pred Horkaševim golom, a izdvajamo one Umuta, Biuka, Kačaniklića i Livaje s početka susreta. Da i niste gledali utakmicu, iz navedenog se može zaključiti da se Paolo Tramezzani ponovno odlučio za 4-2-3-1 sustav kakav je gajio u proteklih nekoliko susreta. Sasvim logična odluka stratega ‘Bijelih’, pošto se u preostalih par utakmica stvarno nema što izgubiti – Talijan ide na sve ili ništa. Međutim, za razliku od protekle dvije utakmice, ovog je puta u vršku napada započeo Umut Nayir, čiji je povratak od ozljede ‘otjerao’ mladog Ljubičića na klupu, čineći ga tako, pokazat će se, tek trećom napadačkom opcijom u ovom susretu.

Nakon uzbudljivih 20-tak minuta utakmice, stvar se izjalovila tako što je Hajduk počeo preuzimati sve manje rizika u vršku napada, držeći loptu uglavnom na sredini terena, dok su Varaždinci djelovali poprilično zadovoljni takvim raspletom situacije. Zapravo je takvoj igri ‘Bijelih’ kumovala vrlo blijeda partija vrška napada kojeg je predvodio Umut Nayir. Turčinu je ovo prva utakmica nakon ozljede, stoga dojam da je bio fizički iscrpljen već oko 30. minute susreta ne čudi. Začuđuje, pak, odluka trenera Tramezzanija da ga takvog uvrsti u početni sastav u utakmici od velikog značaja za njegovu momčad.

Drugo poluvrijeme nastavilo se u sličnom ritmu, a Umut je tek u 67. minuti zamijenjen Diamantakosom. Hajduk je time zadržao istu formaciju, no ulazak Grka u vrh napada implicirao je ipak nešto povučeniju igru prema naprijed, što ponovno začuđuje, obzirom da su ‘Bijeli’ apsolutno trebali osigurati sva tri boda u susretu. Uz to, Diamantakos nije ni približno u zadovoljavajućoj formi, stoga se postavlja pitanje zašto je na klupi za pričuve zanemaren Marin Ljubičić, koji se barem dokazao u susretima protiv Rijeke i Dinama.

Bilo kako bilo, čudne i pomalo nelogične odluke trenera Tramezzanija koje su mogle njegovu momčad koštati bodova ispravio je gostujući vratar Horkaš, napravivši pogrešku koja je prelomila utakmicu. Pokušavajući boksati jednu loptu na otprilike 15 metara od svog gola nehotice je u glavu pogodio mladog Biuka, nokautiravši ga tako na travu. Iako se u ovom slučaju ‘vidjelo iz aviona’ da se radi o kaznenom udarcu, sudac Lovrić tako nije mislio te je dobrih pet minuta proveo u konzultacijama s VAR sobom. Prosto je nevjerojatno da je za  presudu o tako očitom prekršaju bilo potrebno toliko peripetije, a k tome i potrošenih živaca navijača i sudionika nogometne igre na stadionu Anđelko Herjavec. Đakovčaninu ipak u prilog ide ispravno donošenje odluke koja je prelomila utakmicu. Loptu je uzeo Marko Livaja, kao jedan od najiskusnijih ‘Bijelih’ na terenu, te je mirno plasirao u desni kut varaždinskih vrata za jedini pogodak na susretu, a svoj treći u prvenstvu.

Tramezzanijev Hajduk tako je još jednom minimalno slavio u utakmici koja je prije svega bila rezultatski bitna, a onda i ključna za opstanak pozitivne atmosfere u svlačionici pred sam finiš prvenstva i borbe za Europu. Ono što je važno naglasiti, te ono što ovu minimalnu pobjedu od 1:0 razlikuje od ostalih, je činjenica da ova nije bila pragmatična. Odnosno, nije mogla ni biti, jer Hajduk je svoj prvi i jedini gol postigao tek u 89. minuti nakon neprestane dominacije nad protivnikom u doslovce svakom segmentu igre.

‘Bijelima’ već u srijedu u goste stiže Gorica, za koju bi domaća momčad trebala biti itekako motivirana iz nekolicine razloga. Ne samo što Splićani protiv Goričana ove sezone još nisu slavili, nego bi pobjeda u tom susretu u budućnosti mogla značiti i preskakanje Rijeke na ljestvici, što bi osiguralo četvrto mjesto, a i potencijalnu kartu za kvalifikacije Konferencijske lige ukoliko Istra ne osvoji Kup. Ono što je sasvim sigurno je da nas u preostalih par kola čeka vrlo uzbudljiva borba za 3. i 4. mjesto, za koje će se navedene tri momčadi svim silama bacati na glavu.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.