Libar

Roditelj i školske obveze djeteta

Često se postavlja pitanje koja je uloga roditelja kada je pitanju izvršavanje školskih obveza njihove djece i koliko na djetetova postignuća utječu očekivanja roditelja? Poznato je da svi dionici u procesu, pa tako i roditelj, uzimaju ocjenu kao mjerilo znanja, a ponekad i vrijednosti djeteta. Što je u startu pogrešno!

Školske obveze su jedan od prvih razvojnih zadataka kojima djeca potvrđuju vlastitu sposobnost, a školske ocjene se smatraju dokazom njihove sposobnosti. Ocjene su važne jer na temelju njih funkcionira obrazovni sustav, ali nisu presudni element na osnovu kojega učitelji i roditelji stvaraju sliku s kakvim “materijalom” raspolažu.  Često čujemo: ˝škola je jedina djetetova obaveza koju ima˝ – ocjene su nešto što je vidljivo i jasno, na što se svi mogu uhvatiti. Sve navedeno dovodi do zanemarivanja drugih uspjeha i pozitivnih osobina koje se najčešće ne vrednuju ako dijete ne postiže očekivani školski uspjeh. Školski uspjeh ne znači samo dobre ocjene, već utječe i na razvoj djetetove osobnosti, pridonosi jačanju samopouzdanja i samopoštovanja i osjećaju vlastite vrijednosti, na koji se veže uspjeh i u drugim područjima života.

Školski uspjeh je važan za razvoj djetetova samopouzdanja, a roditeljski doživljaj uspjeha i očekivanjima od djeteta jako puno utječe na djetetov doživljaj samoga sebe i vlastitih postignuća. Radi se o osjetljivoj situaciji u kojoj roditelji ljubav prema djetetu ne smiju poistovjećivati s djetetovim uspjehom. Dopuštanje da dijete odrasta u uvjerenju da ga roditelji vole jedino ako je postiglo izvrstan uspjeh u školi je najčešće kontraproduktivno. Očekivanje samo najboljih rezultata i pretjerana kontrola dovode do toga da će dijete svoje objektivne uspjehe vidjeti kao neuspjeh i nikada neće biti zadovoljno samim sobom. Također, važno je i da se roditelji zapitaju koliko su njihova očekivanja realna, možda i osobno neostvarena, pa se odražavaju na djecu. Ako djetetu dopustimo osjećaj uspjeha kao posljedicu njegovog truda i zalaganja, a ne roditeljske zasluge, bit će motiviranije i zadovoljnije te će vrlo vjerojatno nastaviti raditi na predmetu, materiji i sebi zato što to želi, a ne da bi udovoljilo roditeljskim očekivanjima.

Roditelji ponekad iz najbolje namjere štite dijete od neuspjeha i čine puno stvari umjesto njega te mnogo vremena provode u učenju s njim. Primarni razlog je da dijete izbjegne školski neuspjeh, ali time otežavaju djetetu dugoročno jer će postati nesamostalno u obavljanju školskih obveza, a kasnije i u izvršavanju onih većih životnih. Neuspjeh i loša ocjena sastavni je dio života iz kojeg dijete uči što je moglo napraviti drugačije i uspješnije, a time uči konstruktivne načine suočavanja s izazovima, što će mu biti od koristi u svim aspektima života kako bude odrastalo. Doživjeti neuspjeh nije loše, ali pritom roditelj treba pokazati i reći djetetu da ga voli i kad ne uspije ostvariti ono što je naumio ili to ne ostvari onako ˝savršeno˝ kako je samo zamislilo. Važno je da dijete od roditelja čuje da nije loše ako dobije lošu ocjenu!

Ključ je u rukama roditelja, a nalazi se u stvaranju klime koja utječe na što više samostalnosti, i pritom treba razgovarati o školi i ne biti naporan. Potrebno je iskoristiti zajedničko slobodno vrijeme i koncentrirati se na izvanškolske aktivnosti koje utvrđuju poziciju prisnosti. Bazno usmjerenje roditelja treba ići na poticanje djetetovih interesa koji će ga odvesti do željenog cilja: onoga što voli i želi biti!

Robert Donis

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.