Libar

Bolje san moga

Starenje je neminovan životni tijek.

Moj životni moto je: nedostatke pretvarati u prednosti. Čak mislim da navedeno nisam nigdje pročitao, već da je izašlo iz moga neuma. Pri tome i moj neum ima most. Naime, napisao sam i skladao uradak koji ima dva imena. Nisam se mogao odlučiti.

O prednostima starenja izlišno je pisati išta jer najbitnije je sačuvati zdrav um. Dakle, htjedoh reći da i starenje ima svojih, meni sada iskustvenih prednosti. Možda prekasno.

Čimbenik našega zdravlja nekada je genetika, sudbina, a ponekada smo i mi sami. Pogotovo ako smo mogli biti bolji, što je opet na neki način dvosjekli mač. Ovisno prema kome smo mogli biti bolji..

Skladba koja slijedi ima dva imena. Po meni, to je prirodno. Dajem slušateljima pravo na izbor.

Osobno sam roditelj. Trudim se biti što bolji i bolji i bolji … Dok ne postane kasno.

Kada još nismo znali donosimo li na ovaj svijet djevojčicu ili dječaka dogovorili smo slijedeće: ako bude djevojčica, majka bira ime, ako bude dječak, ime bira tata. Dobili smo predivnu, predivnu Adelu.

Kako se ne bih prikazivao u lažnome sjaju, alternativa je bila Joke. Joke Juraga mi je zvučalo korektno.

Vratimo se starenju, ili bolje reći kasnoj muškoj adolescenciji. Možda i pubertetu, a koji je kao pojam izmislio neki psiholog-trgovac početkom prošloga stoljeća. Dakle, s godinama učimo držati riči u mislima. Ne izgovarati ih u trenutnom afektu.

Jer, kasnije više nećemo znati jesmo li mogli bolje, držeći riječi u mislima. A možda, biti će kasno. Čak i za most.

Davor Juraga

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.