Libar

Studentske osamdesete u Splitu

Što sve obuhvaća „studentski život“? Uz učenje, odnosno studiranje, neizostavan dio su studentske menze i domovi, druženja te opći uvjeti i mogućnosti Sveučilišta i fakulteta kao njegovih sastavnica. Osamdesete godine 20. stoljeća obilježila je ekonomska kriza koja je uzrokovala i nedostatak robe široke potrošnje na jugoslavenskom tržištu – posebno benzina, kave i lijekova. Osim toga, sve izraženiji postaju utjecaji sa Zapada, posebno kroz kulturu, glazbu i film. Sve te promjene utjecale su i na mlađu populaciju, posebno studente pa tako i one na splitskom Sveučilištu. Kako se to odrazilo na standard studiranja i društveni život studenata?

Općinski komitet Saveza komunista Hrvatske Split zaključio je da se reforma visokog školstva odvija sporo i neodgovarajuće te da pod parolom „autonomnosti sveučilišta“ postoje znatni otpori u povezivanju s gospodarstvom. Ipak, ocijenjeno je da na nekim fakultetima: Građevinskom fakultetu, Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) i Ekonomskom fakultetu raste svijest o potrebi povezivanja s tržištem. Kao problem istaknuti su i sve lošiji standard prehrane, smještaja i općih uvjeta studiranja. U najboljem splitskom studentskom domu „Ljubo Uvodić Razin“ (danas studentski dom „Bruno Bušić“) nisu radile kotlovnica i praonica, krov je prokišnjavao te je prijetila opasnost od urušavanja stropnih konstrukcija. U drugim studentskim domovima stanje je bilo još lošije. Stanje nije bilo bolje ni u studentskim menzama pa je tako restoran „Indeks“ zbog zabrane sanitarnih inspektora radio samo povremeno. U Nedjeljnoj Dalmaciji iz kolovoza 1989. godine pisalo je da su „zidovi „Indeksa“ toliko razjedinjeni vlagom i fekalnim vodama da svaki gladni akademac u svom tanjuru može pronaći i nešto nenadanije i neukusnije od vodnjikavog pirea i komadića mesa neutvrđenog podrijetla.“ Standard studiranja je također bio loš jer nije bilo dovoljno udžbenika, literature, Sveučilišne knjižnice, a knjižnice na fakultetima bile su loše opremljene, nije bilo laboratorija ni opreme. Sve to je objašnjavano odnosom republičkih vlasti u Zagrebu prema Sveučilištu u Splitu, koje su izdvajale malo sredstava za splitsko Sveučilište, što je imalo teške posljedice za njegove studente. Zbog takvog stanja sa studentskom prehranom i smještajem i standardom studiranja postojala je opasnost od demonstracija splitskih studenata.

Što se društvenog života tiče, početkom 1980-ih, splitska omladina, među njima i studenti, ljetne večeri su provodili uglavnom šetajući splitskom Rivom. Nakon toga dio bi odlazio kućama, dio u neki od kafića („Džaja“, „Gaga“, „Semafor“, Tenis-klub), a oni koji su imali automobile nastavljali su s provodom u okolici Splita. Radilo je i nekoliko diskoklubova, ali su općenito zabavni sadržaji bili siromašni. Stanje je bilo još lošije tijekom zime. U Nedjeljnoj Dalmaciji iz rujna 1981. godine pisano je da dok mladi u Beogradu i Zagrebu slobodno vrijeme troše u skladu s parolom „Mi plešemo!“, velika većina splitske mladeži slobodno vrijeme troši boravkom na Rivi i odlascima u nekoliko kafića. U Splitu je općenito postojao slab interes za koncerte i glazbene nastupe te pop-rock i novokomponirane narodne glazbe. Primjerice, za koncerte „Azre“ i zajednički koncert grupa „Film“ i „Idoli“ prodano je samo 1000 karata. Zbog toga se u novoj dvorani na Gripama, podignutoj za potrebe Mediteranskih igara, nije održavalo mnogo koncerata. Dvorana je bila mnogo posjećenija kada su u njoj organizirane cirkuske predstave, a mladi su posjećivali i disko i salon s automatima za igru otvorene u sastavu dvorane. Međutim, sredinom 1982. situacija se počela mijenjati. Pripremalo se održavanje „Dalmatinskih omladinskih rock susreta“ (DORS), organizirani su i nastupi splitskih rock-grupa u prostorijama pojedinih mjesnih zajednica, a u Društvenom domu Mjesne zajednice Gripe održan je i koncert grupe „Azra“.

U službenim partijskim dokumentima, na utjecaje sa zapad, nije se gledalo s odobravanjem te ih se svrstalo uz druge negativne pojave među omladinom. Kao razlog takvom stanju navodio se izostanak društvenog utjecaja na slobodno vrijeme omladine, koje je također smatrano bitnim faktorom u formiranju „socijalističke svijesti“. Izostanak društvenog utjecaja povezivao se s određenim negativnim pojavama poput: nekritičkog prihvaćanja suvremenih pravaca zabavne glazbe i idola sa Zapada, bolesti ovisnosti (droga i alkohol), delikvencija i kriminal. Te pojave, iako neznatnih razmjera u odnosu na ukupnu omladinsku populaciju, navele su na razmišljanje o uvođenju kvalitetnijih sadržaja u slobodno vrijeme omladine. Tako je nastala ideja o studentskom kulturno-umjetničkom centru, koji bi osim studenata okupljao srednjoškolce i mlade radnike nudeći im kino programe, kazališne predstave, koncerte, videoprojekcije i izložbe. Međutim, ta ideja je ubrzo utihnula i nikada nije provedena u praksi.

I u današnje vrijeme često možemo čuti splitske studente kako negoduju zbog prehrane u menzama, smještaja u studentskim domovima, opremljenosti svojih fakulteta, nedostatka sadržaja u slobodno vrijeme i slično. Ipak možemo sa sigurnošću zaključiti da, iako prostora napretku još uvijek ima, trenutna situacija je mnogo bolja, posebno zadnjih godina s preuređenjem i izgradnjom novih domova i menzi, otvaranja novih studijskih smjerova, preseljenjem fakulteta u nove i funkcionalnije zgrade, ali i djelovanjem brojnih studentskih udruga koje nude raznovrsne sadržaje i aktivnosti.

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.