Libar

Moje malo pile

Današnju kolumnu posvećujem svim majkama i djeci. Priča je ovo o beskrajnoj ljubavi, puna zapleta i vrhunaca. Ona nema kraj.

Prije desetak godina junakinja (čitaj-JA) se udala. Proputovala je svijet, nauživala se svega i svačega, bila je prepuna dojmova. I bila je sretna. Sve je išlo kao po špagi. Nedugo poslije vjenčanja stigla je na svijet prekrasna tamnokosa djevojčica, maslinaste puti i crnih očiju. I uskoro se sve promijenilo. Noć je zamijenila dan. Vrištanje, izdajanje, njunjuškanja. Nova majka nosila se hrabro s nedostatkom sna jer sam pogled na lijepo, milo lišce njezine princeze davao joj je snagu za dalje. Godinu poslije djetešce je prohodalo. Zapravo, protrčalo je. Uz pokoju razbijenu usnicu, potres mozga (procjena bake) i desetke modrica kćer je krenula u svijet. Ta kćer pretvorila se u superherojicu, jer, zaista, onaj tko ništa ne jede, a uspijeva bez prestanka skakati, rasturati po kući , pjevati i ne spavati, ima super moći. U dvije godine života nije progovorila ništa više od ba-ba i da-da pa su se njeni ukućani malo pobojali i vijećali treba li ju odvesti u logopeda, na neke pretrage, dodatno vježbati…. Sutradan je progovorila, cijelu rečenicu od brat bratu 20 riječi. I od tada nije prestala. Može se reći da je razvila još jednu super moć! Priča i u snu, i dok je na zahodu, i dok piše domaći rad iz matematike. Priča i dok jede. Djevojčica je svestrana, pa je tako uz prekrasne crteže koje bi donosila iz vrtića, redovito majci predavala i ceduljice s porukama od teta kako je njena mezimica svoj djeci u grupi ispripovjedila o majčinim katastrofalnim „polpetama u toću ili o beštimji koju ne smi nikome reć“. Znate kako se majke uvijek plaše da im se dijete neće dobro adaptirati na vrtić? E, ovoj se dami to nije dogodilo. Štoviše, svaki dan kroz 4 godine jedva bi se uspijevala izvući iz sobe. A onda je započela škola. Junakinja je bila uzbuđena, a herojica i ne baš. Takvo raspoloženje zadržalo se i do dana današnjeg. Prvašica je žalila za grubo joj prekinutim djetinjstvom, a majci se srce slamalo kad bi joj rano ujutro natovarila školsku torbu na nejaka leđa. Započela je borba prsa o prsa. Domaći, igra, uvjeti, bezuvjetne predaje. Raspored, nedržanje istoga. Vozi na engleski, pa na trening plesa. Kupuj rekvizite, guglaj baletne punđe i kako splesti uvrnuto-zavrnutu pletenicu. Svaka prehlada koja ju je snašla oduzela je junakinji pola godine života. Djevojčica je narasla uz svu ljubav i pažnju kojom je obasipana i pretvorila se u beskrajno ljupko, vrijedno i pametno stvorenje. Uz svaku grešku koju je napravila i uz svaki povik koji je uz to slijedio, nadovezala se suza oprosta i zagrljaj sigurnosti.

I da, junakinja je tek počela živjeti kad je dobila najveći dar, kćer. A njezina superherojica i dalje razvija svoje moći, spoznaje svijet i brodi hrabro u nove životne avanture.

Jadranka Akelić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.