Libar

Brač u antici

Srednjodalmatinski otoci spominju se već u djelima antičkih autora. Brač u usporedbi s Visom, Hvarom i Korčulom antički autori ne spominju često. Kao razlog tomu navodi se činjenica što na otoku nikad nije osnovan grčki ili rimski grad te nijedan povijesno važan događaj, poznat antičkim piscima, nije povezan s Bračom. Ono što nam je ostalo sačuvano do današnjih dana su ostaci elemenata grada očuvani u Škripu te natpis koji govori o obnovi napuštenog bračkog grada nakon propasti Salone (Solina) i Epetiuma (Stobreča).

Različiti antički autori spominju različite nazive otoka koji se vezuju uz ime današnjeg otoka Brača. Tako se naziv otoka pokušao pronaći u u donjoitalskoj ilirskoj riječi brentos koja označava jelena, a koju su Grci kasnije preuzeli u svom obliku riječi elafos. Kako se otok zvao ranije, u ilirskom razdoblju, ne znamo jer nemamo pisanih spomenika s njegovim imenom.

Negdje u 2. tisućljeću prije Krista indoeuropski Iliri doseljavaju se sa sjevera i sjeveroistoka na Balkanski poluotok, a odatle i na jadransku obalu i otoke. Antika na Braču karakterizirana je kontaktima Ilira s Grcima, koji su osnovali gradove i emporije (trgovačka središta) na obližnjim otocima, Hvaru i Visu, te kopnu, Stobreču i Trogiru, i koji su sa stanovnicima Brača održavali trgovačke veze. Iako nije moguće potvrditi postojanje grčkog naselja na otoku, grčke kolonije na susjednim otocima i obližnjem kopnu svakako su utjecale na kulturnu i društvenu situaciju autohtonog stanovništva. O tome nam govore arheološki nalazi iz Vičje luke kod Bobovišća te obrambeni zidovi u Škripu, koji svojim karakteristikama svjedoče o grčkom utjecaju.

Nakon gušenja velikog ilirskog ustanka, koji je trajao od 6. do 9. godine, dolazi do pacifikacije i romanizacije Dalmacije te i Brač ulazi u sferu rimske kulture i civilizacije. To se odražava prvenstveno u formiranju naseobina uz samu obalu otoka. Unatoč tome, na Braču nisu otkriveni tragovi kolonija ili municipija već samo manjih naselja koja su se formirala uz kamenolome i uz područja prikladna za vinogradarstvo i maslinarstvo.

Gospodarske prilike na Braču mogu se pratiti u arheološkim nalazima te citatima antičkih pisaca koji su nažalost skromni. Žarišta iz kojih se na Braču širio rimski način života, običaji i kultura bile su villae rusticae. U njima su stanovali vlasnici i robovi te se vodilo poljoprivredno gospodarstvo. Vlasnici su vjerojatno na tim vilama povremeno boravili, a za vrijeme svog odsustva ostavljali su svoje zamjenike da im nadgledaju poljoprivredna dobra, tehničku opremu i prostorije koje su služile za preradu i pohranjivanje proizvoda. Antički zidovi i ostatci arhitekture koji bi mogli upućivati na villae rusticae pronađeni su u Bunjama kod Novog Sela, u Lovrečini kod Postira, u Bolu iznad Rata, u Povljima na Žalu, u Pučišćima pokraj grobišne crkve te pred vratima supetarskog groblja. Također, na lokalitetu Luke kod Škripa, pronađeni su dokazi o trajanju života na vili od 2. do sredine 5. stoljeća, s najvećim intenzitetom života u 2. i 3. stoljeću. Sve to govori u prilog tome da se život odvijao u priobalnom pojasu, a stanovnici se koristili prirodnim zakloništima bračkih uvala i plodnim poljima.

U unutrašnjosti, u okolici Škripa, Nerežišća i Donjeg Humca uzgajala se vinova loza, masline i smokve. To potvrđuju natpisi pronađeni u dolini iznad Škripa, posvećeni italskom bogu vina Liberu i fragmenti žrtvenika posvećeni Panu u nerežiškom polju. Starosjedilačko stanovništvo se bavilo i stočarstvom, uzgajajući sitnu i krupnu stoku, o čemu govori i Plinije Stariji u svom djelu Naturalis Historia, kazujući kako je Brač bio glasovit zbog uzgoja koza (et capris laudata Brattia). Pretpostavlja se kako je bračka vuna imala i veliku ulogu u predionicama vune i radionicama tkanine u centru rimske provincije Dalmacije, gradu Saloni i Dioklecijanovoj palači.

Ipak, najvažnije privredna djelatnost Brača bilo je kamenarstvo, razvijeno na sjevernoj i sjeverozapadnoj strani otoka. Najvažniji kamenolomi, iskorištavani u doba Rimskog Carstva bili su Plate, Stražišće i Rasohe na sjeverozapadnoj strani između Splitske i Škripa. Ubrani kamen dovodio se u luku u Splitskoj i odatle morskim putem prevozio do gradilišta Salone i Dioklecijanove palače. O tome svjedoče arhitektonski ulomci slični onima na pročelju Palače, koji su pronađeni u luci.

U 4. stoljeću opća dekadencija u Rimskom Carstvu dovodi do promjena koje razaraju stare rimske institucije i društveno ustrojstvo. Među tim promjenama naročitu važnost ima širenje kršćanstva, koje se, kako u Dalmaciji, tako i na Braču, počinje intenzivnije razvijati 313. godine donošenjem Milanskog edikta.

(foto: E. Botte, CRNS)

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.