Libar

Kad će više kraj?

Ako me trenutno pitate gdje sam, kako sam i što radim, bolje ne pitajte! Inače ću vam krenuti nabrajati što sve za sutra i sljedeća dva tjedna trebamo učiti. Jedva da se stignem uhvatiti daha od tamnih oblaka obveza što su se nadvili nad nama, jadnim i umornim učenicima!
     Svakog dana odbrojavamo koliko do kraja. Kada sam oduzela današnji dan, izračunala sam da je preostalo još dvadeset i tri radna dana. Na trenutak navučem jedan osmijeh nade. No, samo na trenutak. Već u sljedećem on biva zamijenjen tužnim pogledom. Sjetim se odmah koliko ispita i ocjena stane u dvadeset i tri dana. Natjeram se na napuštanje misli o toplom ljetu i žurno uzimam knjigu iz kemije. Nije loše biti spreman za iznenadna ispitivanja, pogotovo na kraju školske godine. Pročitam lekcije koje smo učili i ponavljam dok pokušavam pronaći udžbenik iz povijesti. Prebrojavam koliko stranica treba naučiti za ispit i istoga mi trenutka pada mrak na oči. Može li mi netko odgovoriti: zašto su naši preci morali toliko toga raditi pa se sada moram mučiti sa španjolskim imenima i pustim godinama!? Pokušavajući zapamtiti barem nekoliko bitnih godina, dosjetim se domaćeg iz matematike kojeg ne bi bilo loše napisati s obzirom na to da je ispit ubrzo. Pa kad sam već na idućem tjednu, prevrtim po glavi što sve tada pišemo. I iste se sekunde onesvijestim. Biologija. Zaboravila sam na zbirku iz biologije! Treba riješiti radnu koju smo, naravno, svi mi redovito ispunjavali i prikupili neke biljke i životinjske ostatke… Ah, da,i kontrolni iz biologije je u srijedu. Kao i glazbeni. Aha, glazbeni. Ne smijte se! Ima dovoljno gradiva da barem pet učenika uspije zaraditi jedinicu. Neću ni govoriti o bilježnici iz likovnog koju treba urediti, niti o testu iz latinskoga. Fiziku ne bih spominjala, podrazumijeva se da i iz tog predmeta imamo ispit. Toliko od mog vikenda!  Toliko o odmoru!
Ne preostaje ništa drugo nego malo pretrpjeti zadnja dva-tri tjedna. Ako negdje možete podići prosjek, nemojte odustati! Sigurna sam da nema profesora koji neće cijeniti dodatan trud i želju za napretkom. Što se sad čini teže, ljeto će biti bolje, vjerujte. Iako je sada sav teret na našim leđima, moramo se znati nositi s time. Nema posustajanja, pogotovo ne sada. Po mome je mišljenju najpametnije organizirati vrijeme. Treba postaviti prioritete: ako si iz nečega možeš dopustiti malo lošiju ocjenu, radije se posveti onom predmetu iz kojeg je zaključna ocjena upitna.
Užasno je teško koncentrirati se po vrućini i sunčanim danima. More kao da nas svaki dan zove da dođemo provjeriti kakva mu je temperatura! A mi, nažalost, grijemo stolice u ovim posljednjim tjednima što su ostali.
Ako vam se nekada učini da je svega previše, ako vam dođe loše od obaveza i škole, sjetite se da ništa nije nemoguće. Samo nemojte odustajati. Ukoliko sami od sebe dignete ruke, tko će se boriti za vas? Svima koji ovo čitate, želim da uspijete prebroditi ove stresne dane i da zadovoljno dočekate kraj još jedne školske godine. A tebe, ljeto, pitam: možeš li malo požuriti?

Laura Renić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.