Život je matematika.
Svi smo samo razlomci, koji trebaju ili pak traže zajednički nazivnik. I čak onda kada mislimo da smo ga našli, s vremenom dijelimo dva broja. I rezultat je nematematički rečeno uglavnom tanak.
Naravno, postoje izuzeci. Na sreću. Blagoslov mi je iskreno popričati s njima, jer ne pričam, ne slušam niti pišem konfekcijski.
I naša je prava konfekcijska industrija uostalom nestala. Propao je čak i „Uzor“. A u Lijepoj našoj u biti je propala sva konfekcija. Gotovo sve uvozimo… Čak i Valentinovo smo uvezli!
Osim razlomaka i dijeljenja, u matematici postoji množenje. Svaki broj pomnožen s nulom, ostaje nula. Ovdje ne bih dužio.
U skladbi Perje i spuga progovaram o prvoj ljubavi.
Ivana je iz kuće u kojoj je pred brak, ljetovao jedan par, nama poznat po zajedničkom nazivniku glazbe. Ljetovali su u kući kraj mora.
Ivana je dakle, bila moja prva ljubav, čak i dječja. Kasnije smo zajedno bivali i na festivalima, ne kao djeca, statisti, već i kao pomni pratitelji, donekle i žiri. I pomalo ljubavnici. Ovo sam nadodao radi rime. Džentlmen sam.
Glazbeni „broj“ koji slijedi je Perje i spuga.
Za one kod kojih se volja okrenula i samu sebe negirala, i taj naš svijet koji je tako realan …
A. Schopenenhauer


Napiši komentar