Libar

In vino veritas

Povijest uzgoja vinove loze duga je koliko i povijest civilizacije, a nijedno alkoholno piće nije imalo utjecaj na društvo kao što je to imalo vino. Prema Zakonu o vinu, vino jest poljoprivredni prehrambeni proizvod, dobiven potpunim ili djelomičnim alkoholnim vrenjem masulja ili mošta, od svježeg i za preradu u vinu pogodnog grožđa.  Najstariji poznati dokazi o proizvodnji vina sežu u 6. tisućljeće prije nove ere, a pronađeni su na području današnjeg Irana, na lokalitetu Hajji Firuz Tepe. Čovjek se slučajno upoznao s ovim opijatom kada je prilikom neprikladnog skladištenja grožđa došlo do fermentacije te tako nastalo alkoholno piće koje će vjekovima nakon biti neizostavan prehrambeni proizvod ljudske civilizacije. Važnost koju je vino imalo u starom Egiptu dokazuju brojni crteži u faraonskim grobnicama diljem Egipta. Bilo je to piće povlaštenih slojeva pa tako i samih faraona, dok su niži slojevi društva pili pivo. Daljnje širenje vinogradarstva zbivalo se na Kreti i Peloponezu u antičkoj Grčkoj koja je svoju ekonomsku moć dobrano dugovala upravo plodu vinove loze, fermentiranom grožđu. Pripisivanje božanskog značaja i raširenost kulta boga Dioniza (bog vina, veselja i plodnosti) dokaz su ljubavi koju su stari Grci gajili prema božanskom nektaru bez kojeg je bila nezamisliva čovjekova svakodnevnica. Značaj vina za kolijevku europske civilizacije potvrđuje i sam Platon koji je rekao „Nijednu stvar više odličnu ni više vrijednu od vina još nije izmislio ni čovjek ni bog.“ Tko zna, možda da nije bilo vina ne bi bilo ni djela na kojima je utemeljena europska civilizacija. Iako su i Iliri poznavali tehniku uzgoja vinove loze prije grčke kolonizacije, zasluge za popularizaciju vina u Hrvatskoj zasigurno pripada grčkim polisima diljem Jadrana. Rimsko kopiranje Grka u mnogim segmentima nije se zaobišlo ni u proizvodnji vina koje je u carskom razdoblju postalo dostupno svim slojevima društva. Naletima barbara i propašću Rimskog Carstva dobrim dijelom biva uništena i proizvodnja vina, a širenjem kršćanstva Crkva preuzima primat u proizvodnji, prvenstveno za euharistiju u kojoj vino predstavlja krv Kristovu. Taj primat Crkva je zadržala tokom cijelog srednjeg vijeka. Početkom novog vijeka i prodorom turskih osvajača u Europu dolazi do zaostajanja vinogradarske proizvodnje kada turske vlasti zbog svojih religioznih uvjerenja brane proizvodnju vina. Usporedno s turskim osvajanjima otkrivaju se novi geografski prostori pa tako započinje uzgajanje vinove loze na području Argentine i Čilea u kojima se danas nalaze najbolje vinske regije u Južnoj Americi, dok u Sjevernoj Americi prednjači Kalifornija sa sortom zinfandel za koju se dugi niz godina nije znalo iz kojeg europskog prostora potječe. Zanimljivo je da je DNK analizom utvrđeno da kalifornijski zinfandel potječe iz Dalmacije, od crljenka kaštelanskog (tribidrag), sorte koja je bila pred izumiranjem, a nakon ovog otkrića doživjela je procvat u proizvodnji širom Dalmacije.

Filoksera

Događaj koji je uzdrmao Europu u 19. stoljeću bila je pojava filoksere, štetnika koji napada isključivo vinovu lozu, a došao je iz Amerike s američkom lozom i uništio skoro svu europsku lozu. Vinogradarska kriza nije zaobišla ni Hrvatsku krajem 19. stoljeća kada je prouzrokovala značajne demografske promjene i val iseljavanja stanovništva u prekomorske zemlje. Cijepljenjem europske loze na američku lozu, čiji je korijen otporan na ovog nametnika, krenulo se u obnavljanje vinogradarstva, međutim razmjere štete koju je filoksera prouzrokovala u Hrvatskoj najbolje govori podatak da je prije njene pojave vinogradarska površina bila na razini od 170 000 hektara koja nikada nije ponovno dosegnute pa tako danas u Hrvatskoj ima oko 21 000 hektara vinograda. Razvojem turizma i sve većim pozicioniranjem Hrvatske kao top turističke destinacije primjetan je i sve veći razvoj vinogradarstva i vinarstva, ipak, potencijal je nedovoljno iskorišten pa tako više vina uvozimo iz drugih zemalja, nego što ga izvozimo.

Prema Agenciji za plaćanje u poljoprivredi (APPRRR) Hrvatska godišnje proizvede i plasira na tržište oko 60 milijuna litara vina, od čega oko 70% bijelih vina, 27% crnih te ostatak pjenušavih vina, a vodeće sorte su graševina, malvazija istarska i plavac mali. Potrošnja vina po glavi stanovnika iznosi oko 28 litara godišnje (europski prosjek), a na regionalnoj razini prednjače Primorje i Dalmacija.

Hrvatska je podijeljena na četiri vinske regije:

  • Slavonija i hrvatsko Podunavlje – najveći broj vinograda i najveća proizvodnja u Hrvatskoj. Prevladavaju bijela vina, a dominantna sorta je već spomenuta graševina koja čini 24% vinogradarskih površina u cijeloj Hrvatskoj. Značajne sorte su i traminac, pinot sivi i bijeli, chardonnay, rajnski rizling, sauvignon te crne sorte frankovka, cabernet sauvignon…
  • Bregovita Hrvatska – vinogradi smješteni na južnim obroncima planina i nižeg gorja. Dominiraju bijele sorte kao što su chardonnay, sauvignon, muškat, graševina, rajnski rizling te pinot crni, frankovka i portugizac od crnih.
  • Hrvatska Istra i Kvarner – izvrstan zemljopisni položaj te obrazovanost i znanje vinara pozicioniralo je Istru na svjetsku vinsku kartu. Dominiraju bijele sorte vina, posebice malvazija istarska kao simbol ove regije te chardonnay, muškat bijeli (muškat momjanski), sauvignon bijeli dok je teran najvažnija autohtona crna sorta u Istri.
  • Regija Dalmacija – regija u kojoj su pronađeni najstariji dokazi o uzgoju vinove loze, a iz koje potječu dvije trećine hrvatskih autohtonih sorti. Od crnih sorti prevladava plavac mali (vrhunska vina na području Dingač i Postup na Pelješcu), a od bijelih pošip – autohtona sorta koja vuče korijene s otoka Korčule. Također, Dalmacija je dom sortama kao što su grk, vugava, debit, kujundžuša, maraština, babić…

Kada se kaže In vino veritas (U vinu je istina) ili Što trijezan misli, to pijan govori želi se reći da je čovjek pod utjecajem alkohola iskreniji i otvoreniji prema društvu te hrabrije izražava ono što ne bi trijezan pa je tako vino nerijetko uzrok mnogih prijateljstava i ljubavi, ali isto tako i prekida.

Postoje brojne pjesme o vinu, a anakreontska lirika naziv je za pjesme pisane po uzoru na starogrčkog pjesnika Anakreonta u kojima su kroz motive ljubavi i vina isticane ljepote života i njegova prolaznost. Stoga i završavamo njegovim stihovima i pjesmom Pijuckajmo

Hajde, momče, nosi nama
Čašu veću, da na dušak
Iskapim je. Deset naspi
Mjera vode, a pet vina!
Bez obijesti svake želim
Opet sada se proveselit.
Deder, nemojmo mi više
S krikom, vikom kao Skite
Uz čašu se zabavljati,
Piti, nego pijuckajmo,
Pjesme krasne pripijevajmo!

Franjo Ante Plazibat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.