Libar

Sveti Ante Padovanski

Vjernici diljem svijeta 13.6. slave blagdan sv. Ante, zaštitnika siromašnih i potlačenih, propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja Portugala i vjere u Presveti Sakrament. Posebnost tog blagdana je blagoslov djece i cvijeća, ponajviše ljiljana koji se smatraju njegovim cvijetom.

Sveti Ante rođen je u Lisabonu 1195. godine. S petnaest godina stupio je u red Augustinaca kraj Lisabona. Ubrzo prelazi u Coimbru u isti red, a nakon osam godina zaređuje se za svećenika. Godine 1220. stupa u red Franjevaca. Prelazi u samostan Manje braće u Olivares kod Coimbre, a s obzirom da je tamošnja kapelica bila posvećena sv. Antunu Pustinjaku i sam uzima ime Antun.

U prosincu 1220. odlazi u Maroko s ciljem propovijedanja kršćanstva Maurima, međutim, razbolio se i bio prisiljen na povratak, tijekom kojeg je njegovu lađu vjetar odnio na Siciliju, gdje su ga četiri mjeseca njegovala braća franjevci. Nakon ozdravljenja susreće svog duhovnog oca sv. Franju, koji je u Assisu sazvao skupštinu franjevaca. Nakon susreta sa sv. Franjom, odlučio je ostati u Italiji, čitajući mise u samostanu Montepaolo i ne ističući svoju obrazovanost. Nedugo nakon toga održavala se skupština franjevaca i dominikanaca u samostanu Forli blizu Montepaola. Sv. Anti je naređeno da govorom otvori skupštinu pri čemu je sve zadivio svojim nastupom. Čuvši to sv. Franjo mu je dopustio da propovijeda po cijeloj Italiji, a imenovan je i glavnim propovjednikom u Romagni.

Imao je izvanredne govorničke sposobnosti o čemu svjedoči i činjenica da se na tisuće ljudi znalo okupiti i slušati njegove govore. Osim toga, ljudi su rado s njim razgovarali i ispovijedali mu se. Godine 1222. sv. Franjo ga je imenovao učiteljem bogoslovije u Bologni, te je tako postao prvi franjevac učitelj bogoslovije.

U 36. godini umire, 13. lipnja 1231. godine u Arcelli kraj Padove. Po svojoj želji je pokopan u padovanskoj crkvi sv. Marije Veće te se zbog toga i naziva sv. Antunom Padovanskim. Papa Grgur IX. ga je već u svibnju 1232. proglasio svetim te se odmah počela i graditi crkva u njegovo ime. Gradnja crkve je dovršena 1263. godine. U travnju iste godine tijelo sv. Ante je preneseno u crkvu, pri čemu je otvoren njegov lijes, a prisutni su ostali zapanjeni jer, iako je tijelo istrunulo, jezik je ostao čitav i rumen sve do danas.

Uz sv. Antu vezuje se nekoliko čuda, a jedno od njih je i čudesno oživljenje dječačića Tomasina. Naime, nedugo nakon izgradnje bazilike Sv. Ante dječak se igrao u njezinoj blizini i pao u duboku posudu s vodom. Kada ga je majka nakon duže potrage izvadila iz posude dječak nije pokazivao znakove života. Očajna majka se tada zavjetovala sv. Anti da će siromasima udijeliti onoliku količinu brašna koja odgovara težini njezinog sina, nakon čega je dječak živnuo, kao da mu se ništa nije dogodilo. Od tada je nastao običaj da štovatelji sv. Ante pomažu siromasima, a pružena pomoć je nazivana „težinom dječaka“, da bi se naposljetku zvala „kruhom sv. Antuna“.

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.