Libar

Hrvatska birokracija

Znam da je ovo već tisuću puta prožvakana tema, ali frustracije su jače od mene. Kad sam nekidan pročitala da Ministarstvo financija ukida biljege, skoro sam se onesvijestila. Prisjetila sam se tako svih onih peripetija s mijenjanjem dokumenata, uzimanja slobodnih dana ne bih li obavila promjenu osobne iskaznice, čekanja u redovima satima da bih došla napokon na red i onda na šalteru shvatila da mi ipak nedostaje jedan papir, pri čemu bi me oblio hladan znoj jer znaš da se opet sutra moraš vratiti i ponoviti proces.

 Birokracija u Hrvatskoj zaista je postala svrha sama sebi i nitko ne zna presjeći taj gordijski čvor. Tete šalteruše teško da možemo kriviti, one rade svoj posao, nisu one pravila izmislile. Naravno, kao i svi radnici, one su na prvoj crti bojišnice pa se napadi ljutitih namjernika uglavnom usmjeravaju prema njima. Realno, radno vrijeme na raznim Mupovima, Zapovima, Banovinama i inima je od 8 do 15, s pauzom od 10:30 do 11:30. A nije baš da nitko u našoj domovini ne radi, uglavnom od 8 pa nadalje. I sad, je li ikome u tim našim institucijama palo na pamet da barem stave smjenski rad? Nekakav logični slijed događaja bio bi i da na ulaznim vratima stave popis dokumentacije, znamo da ima naših sugrađana kojima istraživanje interneta nije jača strana. Tako bi se bar smanjio broj bijesnih pogleda upućenih preko pulta, a i preko reda. Često sam pohodila zgrade zbog raznih papira, i uvijek se sve svelo na to dugotrajno skakutanje s noge na nogu i slušanje negodovanja ljudi koji su sa mnom dijelili sudbinu. Sam se sebi počneš smijati od muke kad shvatiš da se ponavljaš kao papiga i da od psovki ispod glasa nećeš ništa postići. Nelogičnosti sustava i onoga što se traži od nas, a pri tome mislim na potvrde o nekažnjavanju ne starije od 6 mjeseci, rodni list ne stariji od godinu dana i fotografije ne starije od 243 dana, zaista su pravi pokazatelj stanja uma i rada u našoj zemlji.

U 21.stoljeću jednim klikom miša i korištenjem par aplikacija sve se to može tako lako srediti, ali mi još uvijek pristajemo na status quo i ne radimo pritisak za promjenu. A nije da ne možemo, razne su opcije pred nama, tu prvenstveno mislim na pisanje žalbi i ne odustajanje na prvoj prepreci. Imala sam priliku jednu takvu administrativnu zbrku riješiti na takav način, i moram se pohvaliti da sam izvojevala malu pobjedu. Kad bismo se svi pokušali izboriti za bolje, sigurna sam da bismo uspjeli.

Jadranka Akelić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.