Libar

Razgovor

Svi smo društvena bića.

Pjevač, autor riječi i glazbe, moraju razgovarati. Naš zajednički uradak nije zanat, čak niti profesija. To je metafizika.

Ako nema spontanog i smislenog razgovora, vjerojatno će izostati i neka prava riječ ili nota. Nekada se zbog toga mijenjala čak i povijest.

Spoznao sam da naše okruženje više zanima forma nego sadržaj. U skladbi „Kad ostanemo sami“ forma je zadovoljena, a moj osobni sadržaj se kasnije pogubio.Taj gubitak je izlišno spominjati.

Nedavno sam pročitao knjigu o razgovorima dvojice povijesnih ličnosti iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Ovdje više naglašavam vrijeme. Sugovornici su tada bivali Tito i Krleža. Iz kasnije perspektive ta su druženja možda manje logična, ali je knjiga iznenadila i mene samoga. A njihova druženja kasnije, postala su forma.

Što li je pri tome prava istina, a što manja, nitko neće znati. Ali činjenica da su prijateljevali davno, od večeri do jutra je nepobitna … Uz glazbu i vino.

Razgovor je spontana snaga. I tada dakle, bivao je uz glazbu.

Razgovor je dakle teretana uma, duše, iskustva. Možemo okrenuti redoslijed. Prema volji.

Jednom prigodom mi je pijanistica gđa Bjelinski rekla da je zaista umjetnost sažeti glazbenu priču u tri do četiri minute trajanja. Doživio sam to kao kompliment, ne samo radi njenog prezimena, a niti kao „ješku“ za čitatelje. Naglašavam, ne kao formu.

U Svemiru, mi zaista trajemo samo nekoliko minuta. Da li kao jedna skladba, ili još kraće?

Prečesto griješimo. I ostajemo sami, prije ili kasnije. Ali u minutama i satima razgovora, dijelom bivamo oteti zaboravu.

A na ovozemaljskom svijetu, cijene nas najviše po imenima i prezimenima osoba s kojima smo razgovarali, materijalnim vrijednostima … Sve prema vlastitoj volji.

Jedno smo o drugom bili u zabludi, bila su to lijepa vremena

J. W. Goethe

Davor Juraga

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.