Libar

Košarkaši mogu do medalje na Igrama, a mogu doživjeti fijasko već u Splitu

Nije lijepo navijati protiv nekoga u želji da izgubi. Smisao sporta je pobjeda, svaki igrač i svaki navijač žele da njegov tim pobijedi. Ili možda ne?
Ovih nam se dana dogodio jedan veliki apsurd. Najbolji hrvatski košarkaš Bojan Bogdanović igrao je polufinalnu seriju zapadne konferencije NBA lige, a prolazak njegovog Utaha u finale konferencije značio bi da Bogdanovića nema na kvalifikacijskom turniru za odlazak na Olimpijske igre koji će se održati u Spaladium Areni idućeg tjedna. Nikada ljubitelji košarke u Hrvatskoj nisu tako zdušno navijali protiv nekoga kao što su protiv našeg Babe. A nalazili su u njegovom porazu i malu utjehu. I bez Babe bi finale zapada imalo dva hrvatska  košarkaša – Darija Šarića i Ivicu Zubca.
I kao da je netko čuo vapaje hrvatskih navijača, Jazz je prosuo vodstvo od 2:0, izgubio 4:2, a Bojan Bogdanović se prvim letom vratio u Hrvatsku i stavio na raspolaganje izborniku Mršiću. Pa, da vidimo što nas čeka u Splitu i možemo li dosanjati san o Igrama.
Možemo! Da vam odmah jasno kažem, da ne mislite puno. Hrvatska dolaskom Bogdanovića ima kvalitetu osvojiti splitski turnir i otići u Tokio. Hoće li? E, to vam već ne mogu reći.
U dvije utakmice protiv Slovenije najviše su se istaknuli Ukić i Hezonja. Potpuno očekivano. Roko je imao dobru završnicu sezone u Splitu, a Hezonja nakon povratka u Europu igra po sistemu toplo-hladno. Ipak, svi smo svjesni njegovih kvaliteta i sigurno je da svakome može napuniti koš. Dolaskom Bogdanovića, jednog od najboljih europskih šutera, rođenog ‘killera’, naš napadački arsenal postaje impresivan. Dodajte na njih trojicu još Žižića pod koš i recimo Šakića na poziciju četvorke, u sastavu imate pet igrača koji su opasni za protivničku obranu. Na klupi Mršić ima još par igrača koji se ne libe uzeti šut, a to je bogatstvo kojim se malo koja reprezentacija može pohvaliti.
Pa gdje je onda problem i zašto sam bez obzira na sve skeptičan? Ima jedna faza igre, mnogi će vam treneri reći da je možda i bitnija od napada, a zove se obrana. A naši igrači… Hmm, pa nisu baš najbolji u obrani. Broj koševa koje smo primili od Slovenije u drugoj utakmici, a Dončić nam je zabio jedva preko deset, ne obećava. Malo je reći. U obrani smo jako porozni, a ako želite gledati dobre asistencije, upalite najzanimljivije trenutke utakmica naše reprezentacije i uživajte u onome što protivnik radi. Dončić je protiv Hrvatske imao 17 asistencija, a moram reći da se nije previše ni trudio.
Drugi problem je kreacija igre. Naša dva najbolja šutera, Bogdanović i Hezonja ne znaju što bi s loptom kada je u njihovim rukama. Protivnici bi igru mogli bazirati upravo na tome. Zaustaviti našeg razigravača i pustiti njih dvojicu da vode igru. Prisiliti ih da šutiraju. Krene li ih, nema reprezentacije koju ne možemo pobijediti. Ne krene li… Jao si ga nama, nema te reprezentacije koja nas ne može dobiti.
Nad našom je reprezentacijom puno upitnika. Možemo puno, uvjeren sam i do medalje na Igrama, a možemo doživjeti i potpuni fijasko na kvalifikacijskom turniru u Splitu. Možda je nekome baš u tome čar, da nikada ne zna što očekivati, da utakmice jamče neizvjesnost, ali puno bi bolje bilo da znamo na čemu smo, pa da sa sigurnošću možemo reći ‘danas ćemo razbiti protivnika tim i tim’. A ovako, kada nam sve ovisi o tome kakav će nam dan imati pojedini igrači, jedino što sa sigurnošću možemo reći jest da ćemo potrošiti živaca i živaca.
Bilo kako bilo, idući nas tjedan čeka puno košarke i, nadamo se, pobjeda Hrvatske. A tijekom tjedna ćemo malo analizirati protivnike da vidimo koje su im slabosti i snage. A vi, dragi čitatelji, pripremite živce…

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.