Libar

Gužvara

Ovaj tjedan nastavljam u revijalnom tonu. Kako sam već potanko secirala redove na šalterima diljem lijepe naše, ovaj put usredotočila bih se na ljetne gužvare. Dakle, čim lipanj zakuca na vrata, one se pojave, gdje god, kad god.

To je najvidljivije naravno, na cestama, posebno u našem malom bazenu od Trogira do Omiša. Te peripetije traju već od bivše države i imam blagi osjećaj da će potrajati dok je i Hajduka, vječno. Ajde, nešto se kroz Kaštela širilo, al ove moje proje što svakodnevno vozikaju relaciju ipak se oboružavaju strpljenjem jer ipak je riječ o našim poslima. Naime, tek što sezona počne, netko se iz županijskih tvrtkica sjeti popraviti pokoju dionicu i pokazati da barataju opremom, ljudstvom i bagerom. Problem je što ne barataju vremenom kao pojmom, pa se taj metar kvadratni asfalta popravlja barem 15 dana. Oznake stoje, živci se gube. Vozači naviru s tri strane, svi pokušavaju skratiti put, i eto nam problema. Nekako se to i prođe, al onda onaj dio nakon Širine prema Splitu, u oba smjera iznered, posebno od 15 do 17. Jedina dobra stvar je da se možemo pohvaliti da kao i svaki svjetski velegrad imamo rush-hour, e, nismo ni mi tamo neki jadnici. A najbolji dio je Podstrana. Muke ti, čemu služi onaj semafor kraj Tommyja??? Je li ga ikad itko vidio u funkciji? Miljenje od Stobreča do hotela Lav dobro dođe suputnicima za odrijemati, a vozači mogu napisati pokoji službeni mail, nazvati rodbinu i prijatelje, organizirati rođendansku zabavu i naručiti ručak na dostavu. I to sve za niti pola prijeđenog kilometra. Mašala!

Splitska luka suvereno parira svojim satelitskim mjestašcima. Evo, baš nekidan sam išla po svoje na trajekt, odmah me oblio znoj kad su se na obzoru pojavile žute ograde. Oni se sjete sad, ej, sad, kopati kanalizaciju i neke ludosti za brodove na prednjem dijelu luke. Nije bio vikend, nije bila ura od puno ljudi, a svejedno se nisam uspjela nigdje uparkirati sa sva četiri nego sam izmolila barbu na rampi da me pusti na gat da pričekam brod. Stvarno ne znam što su čekali 6 mjeseci kad npr. nije bilo nikoga u luci, ali ama baš nikoga. I onda stave isto dolazno vrijeme tri trajekta s Hvara, Brača i Visa. Onom mostiću na Baćama ni rekonstrukcija nije puno pomogla, jer tu količinu auta iz tri smjera nijedan gradski čvor ne bi mogao prihvatiti. Iako se gužve najčešće nekako događaju ljeti, nije ni predsezona za odbaciti. Kao što svi znamo, pred izbore se kopa leva-leva, pustih kamena temeljaca ostade da se korov oko njih primi, sreća naša da niz naše ceste tada nikako ne može biti dosadno, pa uspijemo pročitati s plakata: Naš čovik, Vaš čovjek, Načelnik građanin, Za bolji grad, Za bolje sutra. Dodaci sprejem potom otkriju tko je koga ženio, razveo, prokazao, otkazao. Kruha i igara!

Gužva je i na plažama. Na Žnjan se sele svi, i staro i mlado, od jutra do sutra. Prašina se diže, auti šporkavaju, toćaju se nogice i mažu tjelesa. One bidne ribe u plićaku garant su u šoku, nakon mirnog proljeća sad su ljudi ušli u njihov teritorij. Mravinjak je prava riječ za opisati na što to sliči. Ako sam se tu i spustila koji put, glavu nisam smočila, nekako mi nije baš primamljivo. A još ni turista nema u velikim količinama, što bi tek onda bilo. Bar se nagledaš svega, skužiš kako se čovjek privikne na sve, malo se ispušeš i vratiš doma u klimu.

Jadranka Akelić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.