Libar

Protiv ovako motivirane Hrvatske nitko nije favorit

Hrvatsku ne podcijeniti! Ta bi rečenica trebala stajati masnim slovima isprintana na ulasku u svlačionicu svake reprezentacije koja je došla na veliko natjecanje u nogometu. Nema veze igra li s Hrvatskom ili ne. Jer, ako su tamo, postoji velika šansa da će zaigrati s Hrvatskom i također da će s tog natjecanja otići prije Hrvatske.
A malo koju reprezentaciju se toliko puta otpiše tijekom nekog natjecanja, što od strane navijača, što od domaćih, a što od stranih medija. Jedina zemlja usporediva s Hrvatskom kada je u pitanju put od depresije do euforije je Engleska. S tim što, da se razumijemo, njihovi mediji sve što rade rade još pet puta brutalnije nego hrvatski. No, to je jedna druga tema kojom ćemo se jednom pozabaviti, danas nam je u fokusu reprezentacija Hrvatske.
Blijede predstave u prvom krugu nisu impresionirale nikoga. Od 270 minuta, naši su igrači odigrali možda 27 dobrih i s takvom su igrom bez igre, kao blijeda verzija onog što bi mogli biti, uspjeli ući među 16 najboljih reprezentacija Starog kontinenta.
I pred današnju utakmicu protiv Španjolske većina navijača Hrvatske je optimistična i u dobrom raspoloženju. A zašto i ne bismo bili? Toliko smo puta pokazali da smo najbolji kada je to najpotrebnije, a Španjolci na prvenstvu nisu odigrali ništa čime bi impresionirali čak i prosječnog gledatelja, a kamoli nekoga tko o nogometu nešto zna. Naravno, nokaut faza je specifična jer popravka nema i zapravo nijedan ishod nije iznenađenje.
U 90 ili 120 minuta stane sve što ste radili posljednje dvije godine i jedan slabi dan može u blato baciti sav naporan rad, ali može, baš kao što je to bio slučaj Hrvatske u Rusiji 2018. zbog fantastičnih pojedinaca inspiriranih velikim rezultatom, prikriti sve mane i nerad matičnog saveza.
A naši igrači izgledaju jako motivirano. Ne znamo koji se klik u glavama dogodio između drugog i trećeg kola, ali što god da je bilo, neka je. Igrači koji su prva dva kola izgledali kao rasturena vojska, poslana da pogine, u trećem su kolu postali vukovi žedni krvi. A kada je Hrvatska takva, onda baš nitko na ovom svijetu nije favorit protiv nje. Kada desetorica na terenu bespogovorno slijede Luku Modrića, onda možete očekivati svašta. Koliko je Hrvatska jaka kada je najpotrebnije najbolje svjedoči posljednja utakmica u skupini. U vatru je protiv Škotske izbornik Dalić gurnuo Josipa Juranovića, igrača za kojeg bi do prije godinu dana dali ruku u vatru da nema što tražiti u Hajduku. Pa pobogu, njegov se transfer slavio u krugovima navijača. A onda je taj isti Josip Juranović izišao na teren i zaustavio lijevog beka Liverpoola Andyja Robertsona, jednog od najboljih bekova svijeta. I danas, vrlo vjerojatno, Juranović neće ni igrati. U momčad se vraća Vrsaljko i uopće ne dvojimo da će biti na visini zadatka. I još jedno kratko slovo… Izostanak Perišića? Ogroman hendikep. Ali, vidjet ćete sada kako se bori za prijatelja za kojeg još ima nade da zaigra na EURO-u. U finalu!
O Španjolskoj nećemo trošiti riječi. Fantastični igrači iz fantastičnih klubova koji mogu pobijediti svakoga. Nikakvo iznenađenje, da se razumijemo, neće biti ako danas svladaju Hrvatsku i na koncu odu do naslova prvaka Europe. Ipak, u nama gori nada i vjera da će se od sutra moći posvetiti godišnjem odmoru prije povratka u svoje klubove pred nastavak sezone.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.