Libar

Lito vilovito

Iako su neki već odavno otvorili sezonu kupanja, ima nas mekušaca koji ipak čekamo ili datumsko otvaranje na prvi dan ljeta ili pak kad temperatura mora dođe na barsku, nekih 24-25 stupnjeva bi bilo optimalno. Eto, dočekasmo i te dane iako se nekako činilo da neće tako skoro, sjetite se samo kraja svibnja kako je kišilo i zahladilo, odmah smo se svi prepali da nam ljeto neće stići.

Nit vodilja nas s mora je da nam uvijek nešto smeta. Eto, došle nam vrućine, saharski pijesak i sparina i odmah smo se digli na sve četiri. Kako to? Ne valja sad ni toplotni udar. Klime rade 0-24, auta se ne pale i ne miču do 18 sati, onda se malo i udostojimo do mora (ali ostavimo klimu da radi doma, da slučajno temperatura ne naraste preko 23 u zatvorenom). Propuh ili promaja smrtonosna je pojava za Dalmatince, pa se stoga ne prakticira. Doduše, ovdje priznajem da je ja često „koristim“ (krišom, ne dao Bog da mi mater sazna) jer volim da mi struji bar koliki toliki svježi zrak. Upala mozga u mojoj perspektivi nije izgledna. Ma, ljudi moji, zamislite kako su, nema tome 20 i kusur godina, živjeli ljudi po Dalmaciji bez klima. A nisu vrućine od jučer, pa nismo baš čuli da je bio pomor od toga.

 Snašli bi se, sjećam se kao mala, izlazili su ljudi ispred zgrada negdje u hladovinu, ćakulali i pili vodu, uvijek bi netko naložio djeci da otrče po još, hladna voda iz špine bila je izvor osvježenja i bilo nam je taman. Danas svi pod klimu, nagariš na žestoko puhanje i lezi – ne mrdaj. Nakon dva dana boli glava, sinusi natečeni, antibiotici i analgetici čekaju na upotrebu. I tako u krug cijelo ljeto. Nekako mi se čini da se draž ljeta izgubila, svi se nešto boje, zatvorili se u kuće, nema svijeta po plažama kao prije, a nema ni po gradu. Tako ja kad zovem svoje prijateljice da skoknemo ili na brzinski kupanjac ili na kavu na eks uvijek dobijem očekivani odgovor- Ala tebe, ma di ću na ovu žegu, ja neznan odakle ti force!!! A majketi, izgleda da nam je i ljeto postalo neprijatelj.

E, znate što? Nije nitko i ne dam nikome da mi ga ukrade. Izlazim vani triput dnevno, guštam poput tovara i pijem tekućine na tone. Svakakve tekućine, daj što daš. I činim bavu po kući i afanajem u isti mah, ali se ne dam.  Tko je za buć, i guc, nek’ mi se pridruži 🙂

Jadranka Akelić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.